Debela

Kada živite u vremenu koje čak i pred tehnološka pomagala postavlja zahtjev tanašnosti, očekujući da prednja i stražnja strana, primjerice, mobitela, budu što priljubljenije, teško je biti debeo. Posebice ako si djevojka. I još k tome petnaestogodišnjakinja.

            Vrlo dobro to znazagrebačka gimnazijalka Lada, čije nam pustolovine u prvom licu prenosi Silvija Šesto u svom romanu, jednostavno nazvanom, Debela. Lada muku muči s kilogramima i u trenu kad vaga skokne vrlo blizu devedesetici, odlučuje se na drastične mjere Živi, naravno, s roditeljima, novinarima po zanimanju, čiji je integritet ostao neupitan rupama u kućnom budžetu unatoč i starijim bratom Dadom, savršenim sinom i ne tako tihom patnjom svoje najbolje prijateljice Ivane, navodno najzgodnije cure u Zagrebu, ako već ne i šire.  Tako okružena „mršavcima“, u nemogućnosti odolijevanja bakinim slasticama i s povremenim ispadima bijesa usmjerenim na razredne bezveznjakoviće koji je pogrdno nazivaju „debelom“, Lada povremeno „u usta ne stavlja ništa osim zubne paste“, a ne pomogne li ni to, olakšanje od teškog tereta prejedanja nalazi u zahodu.

             No, očekujete li dnevnik djevojke opsjednute rasporedom obroka, brojanjem kalorija i s poremećajem  prehrane kao pozadinskom pričom (jer vjerojatno bi to bilo stereotipno očekivati od jedne „debele“) ugodno ćete se iznenaditi. Jer Lada je duhovita cura, s izraženim smislom za autoironiju (kao, uostalom, većina njenih vršnjaka) i svijet iz njene perspektive izgleda vrlo zanimljivo. Ona ne pati za dječacima, tek za određenom   glazbenom zvijezdom čiju fotografiju čuva ispod jastuka. U svoj je izgled nesigurna na simpatičan način, a kvalitetan se pomak događa kad odluči učiniti nešto doista konstruktivno i započinje s odlascima u teretanu. Ti su sati, kasnije i sama shvaća, bili onaj presudni „klik“ u njenoj glavi nakon kojeg se sve promijenilo…

            Debela nije klasičan roman o odrastanju. Prije bismo mogli reći kako je to zanimljivo jednogodišnje putovanje kroz mentalno i fizičko sazrijevanje jedne obične djevojke koja se vrlo lako mogla zvati i Lana, Marta, Lucija ili Petra. Jer u tom su životnom razdoblju čak i oni naizgled najsigurniji duboko u sebi zbog nečega nesigurni ili nezadovoljni. Debela nipošto nije trivijalna, a vrlo je vješto i s mladenačkom okretnošću zaobišla stupice patetike vrlo prisutne na putu adolescenta. Knjiga je prvi put objavljena 2002.godine zbog čega junaci ove priče ne očajavaju zbog promjena statusa veze na fejsu ili loše slike na Instagramu, a i mobiteli se tek pojavljuju, kvaliteta same priče i više je nego dovoljna za odolijevanje promjenama i protoku vremena.

            Debela je uvrštena na popis lektire za osmi razred osnovne škole, mislim da je Lada time postala prva (i još k tome maloljetna) književna junakinja u povijesti nacionalne književnosti koja je „to“ obavila na stranicama knjige i za to dobila odobrenje od Ministarstva. To, kao i mnoge druge zgode u koje ulijeće i situacije s kojima se nosi, možda potakne mlade čitatelje da za Ladu odvoje malo više vremena no što je potrebno da se brzinski iščita kratki sadržaj i „sklepa“ zadovoljavajuća lektira.

            Odrasli(ji)ma koji se odluče prepustiti Ladinom vodstvu savjetujemo da to učine otvorena uma, bez onih „U moje vrijeme djeca to nisu radila“ jer a)djeca su to uvijek radila (samo što Adrian Mole, Nick Twisp i Christiane F. nikada nisu dogurali do lektirnog naslova) i b)s 15 godina više i nisu u tolikoj mjeri djeca. I samim time što vam to pomaže shvatiti, Debela zaslužuje svu pozornost koju joj možete pružiti.

Advertisements