Slikar i djevojka – priča o dva, nikad ukrštena, a neraskidivo povezana životna puta

Elsje Christiaens, danska djevojka na pragu života, krenula je 1664. iz rodnog Jutlanda na putovanje u Amsterdam, velebno i čarobno mjesto gdje sluškinje tretiraju bolje i od samih gospodarica, s namjerom da se pridruži starijoj polusestri Sarah-Dini u avanturi zvanoj život. Nekoliko novčića i sposobnost da ispiše pet slova vlastitog imena bili su, uz nešto odjeće u putnoj škrinjici, jedina djevojčina blaga. Lakomislena i ustrajna u namjeri da pronađe sestru nije ni slutila kako će ta potraga ostati otvorena i nakon što njenu životu dođe kraj. I baš kao što će, odlukom amsterdamskih gradskih otaca njeno zadavljeno tijelo biti lišeno topline groba i izloženo pogledima znatiželjnih dok trune na vješalima usred polja Volewijk, hirom ostarjelog slikara njena će sudbina doživjetispasenje uskraćeno njenoj duši, a najfinija životna ironija nekoliko će stoljeća kasnije taj crtež sakriti u depo njujorške MOMA-e i time ga sačuvala od propadanja.

          Taj je crtež, neznatan u opusu velikog Rembrandta, profesionalno zainteresirao i stvaralački zagolicao maštu nizozemske povjesničarke umjetnosti i žene bogatog kulturološkog iskustva, Margriet de Moor i poslužio kao završna stanica njena romana o slikaru i djevojci, romana koji usporedno, na dva kolosijeka, prati dvije životne priče, jednu u nastajanju i jednu u nestajanju, mladu djevojku punu nade i snova i slikara, poznatog i priznatog, ali izbrazdanog ožiljcima što mu ih je nanijela životna igra. Njihove puteve de Moor iscrtava vještim i brzim, oštrim pokretima kakvima je Rembrandt stvarao svoja najpoznatija djela, ostavljajući ih u njihovoj sirovosti i dodajući im, ako išta, tamne i teške boje ne bi li njima dočarala turobnu atmosferu kojom su, u veličanstvenom Amsterdamu, obavijeni slikar i djevojka. Vještom pripovjedačkom rukom autorica vodi čitatelja kroz dva, ni po čemu slična, života, dva života što će dodirnu točku pronaći tek nakon što jedan od njih dođe svome kraju. Na ploči života isprepliću se prošlost i sadašnjost, Elsjein i Rembrandtov životni put mjestimice se tako priljubljuju da je gotovo nemoguće povjerovati kako se nikada nisu i dotakli. Sve do trenutka kada je mlada Dankinja osuđena na smrt zbog ubojstva što ga je počinila, slikarev je sin nazočio smaknuću, a šok i uznemirenost kojom je mladić kasnije odisao naveli su slikara da se uputi na polje leševa i vještom rukom u vremenu sačuva jedan od mnogih trenutaka što će ih djevojčino izloženo tijelo tamo provesti.

            Slikar i djevojka slkarski je roman čiji cilj nije, poput nekih sličnih, bio ispričati priču o nastanku jednog umjetničkog djelaa. Ono je  samo medij i njegovim posredstvom Margriet de Moor priča povijesnu priču svojim kratkim, oštrim i brzim, gotovo filmskim slikama i bogatim literarnim minimalizmom vješto prikazujući duh ondašnjeg vremena, hladan i turoban, poput amsterdamskog vremena. Istovremeno, mračna i tegobna priča, prepuna gotovo slikarskih igara svjetla i sjene, opsjena i iluzije, miješanja stvarnosti i mašte, više no o slikaru i djevojci, govori o trima ženama, različitih dobi, statusa, porijekla, ženama čiji se putevi nikada nisu susreli, ali sve su te žene ovjekovječene u slikarevim majstorijama, sve su, svaka na svoj način, od života dobile smrtnu presudu i niti jedna nije bila spremna napustiti ovaj svijet. Slikar je svaku od njih s ovog svijeta ispratio i odao im priznanje na način na koji je najbolje znao. Na isti je taj način, stoljećima kasnije, de Moor odala priznanje njemu, stvorivši roman u mnogočemu sličan Rembrandotvim djelima, težak, mjestimice nedokučiv, roman koji ne trpi pasivnog čitatelja i zahtijeva potpunu koncentraciju i predanost, no prije svega, roman čiji su stil i izraz, baš kao i  oni nizozemskog slikara, vrijedni divljenja.

Advertisements