Palac Sim Palac Tam – velika poruka male priče

Da se sve može kad se male ruke slože pjesmicom nas je, i na primjeru vesele družine zarobljene u  Vlaku u snijegu, naučio Mato Lovrak. Stara nas je, pak, latinska poslovica podučila kako, dok se dvojica svađaju, treći uvijek korist vuče. Ili se veseli. U svakom slučaju, taj je „treći“ opaki svađoljubac i najsretniji je kad može razdvojiti složne ručice.  A što se dogodi kad se male ruke, i to one što bi trebale biti najsložnije, razdvoje, a onaj, poslovično svadljivi, treći stoji u sredini i ne može ni lijevo ni desno, od straha da se jednostavno ne – raspolovi?

            Na to neugodno pitanje odgovor je saznala mala Sonja. A voljela bi da nije. Dok je ona učila prve lekcije iz povijesti, zemljopisa i biologije njeni su palčići, lijevi Sim i desni Tam, naučili jednu životnu lekciju; kako se posvađati. Nažalost, nisu baš dobro naučili gradivo jer, nakon što su se posvađali, ni Sim ni Tam nisu znali kako se pomiriti. A zaboravljivi su bili ti Sim i Tam, nisu više znali niti zbog čega se svađaju. Znali su samo da u svađi moraju ustrajati. Iako su palčići, svi to znamo, mekani i savitljivi, i Sim i Tam bili su poprilično tvrdih glava i ponos niti jednom nije dopuštao da prvi kaže „Oprosti“. Želja za pomirbom s prijateljem je jaka, ali ponos je ponekad ipak jači.

            A mala Sonja? U početku tome nije pridavala veliku važnost (imaju petašice i ozbiljnijih problema od dvaju svadljivih palčića), potom se trudila u svemu postupati potpuno jednako prema Simu i Tamu, a naposljetku se jako, jako prestrašila. Sim i Tam dovodili su je u jako, jako neugodne situacije i Sonja se počela bojati. A kad nas nešto jako straši, onda se to prelije i u naše snove pa Sonja niti noću nije uspijevala pronaći odmor od svojih neposlušnih prstića. Sonja je s godinama rasla i nije više bila mala. S njom, rasli su i njeni palčevi, a s njima je rastao i njihov svađalački mentalitet pa su izmjenjivanja svađalačkih i razdoblja natmurenog ignoriranja postali jedina konstanta Sonjinog života. A teško je živjeti kad si usred svađe premda nisi i sam posvađan…

            Pričom o palcu Simu i palcu Tamu Silvija Šesto obraća se djeci, ali i njihovim roditeljima. Iako su „na kraju krajeva, sve svađe glupe“ odrasli, a samim time i djeca koja vjerno prate njihove postupke, u svađe se upuštaju mnogo češće nego je to potrebno. Ako ta potreba uopće ikad postoji. Svi želimo mir u svijetu, a umjetnost svađanja podigli smo na sasvim novu razinu, za svađanje smo izmislili mnoge inventivne nazive pa se tako ponekad samo „porječkamo“, miroljubivo „razmijenimo mišljenja“, a oni najodvažniji otići će korak dalje i reći da oni „samo malo glasnije pričaju“. Istina je, zapravo, da se svađati jednostavno volimo. Baš kao što volimo ići u kino, jesti sladoled ili se družiti s prijateljima. A i svađanje nam je postalo oblik druženja. A kad se nađemo crveni od bijesa, u najžešćem svađalačkom zanosu, rijetki će se zapitati jesu li i oni nečiji Sim ili Tam i postoji li i u njihovu životu jedna mala Sonja koja se u cijeloj toj svađi trudi samo održati iznad vode.

            Palac Sim Palac Tam suptilno nas „velike“ na to podsjećaju, a „malenima“ svojim primjerom pokazuju kako su, istina, sve svađe glupe, ali neke će se odigrati ma koliko se onaj „treći“ s početka priče trudio da se to ne dogodi. Kao i za ljubav, i za svađu je potrebno dvoje, treći je najčešće višak, čak i kad misli da je uzrok. A upravo je ljubav univerzalni lijek koji bi, da se vratimo unatrag i sjetimo se vremena prije svih svađa, izliječio svađalice i svim Sonjama vratio osmijeh na lice.

            Na svega 34 stranice ova mala knjiga prenosi mnogo velikih poruka, a osim u pažljivo odmjerenom, duhovitom, zabavnom, a opet edukativnom tekstu čitatelji će se nasmijati avanturama Sima i Tama na način na koji ih vide jedan Davor i jedna Ana, čije minimalističke, a opet savršeno pogođene i dozirane fotografije i ilustracije obogaćuju tekst kojim je Silvija Šesto još jednom pokazala koliko, zapravo, razumije djecu. Umjesto da im se obraća, pomalo s distance i na način svojstven odraslima kad djecu nečemu žele podučiti, ona s djecom razgovara, razumije što njih zanima i zna kako zadržati njihovu pažnju. Naravno, Silvija je „velika“ pa će njeno mišljenje zacijelo uvažiti i pokoji tata i mama.

Advertisements