Klub Juliette ili Postoji li prava nijansa sive?

Seks je moć. Ili, bolje rečeno, seksualne su igre ujedno i igre moći u kojima je netko uvijek potčinjen, a netko je drugi, samim time, dominantan… Bar nas u to žele uvjeriti mahom autorice sveprisutne erotske (da ne kažemo porno) literature. Dragi muškarci, ako ste mislili da će za vas nastupiti svijetliji dani kada žene, željne „nečeg novog“ umjesto za savjetima iz ženskih časopisa posegnu za savjetima porno dive, prevarili ste se. O, kako li ste se samo prevarili. Jer, nakon što je gospodin Grey svoju Annu proveo kroz ukupno 150 nijansi, na scenu je stupila gospođa Grey.

            Sasha Grey, rekli biste, zna znanje. Pa kad, nakon višegodišnjeg i vrlo uspješnog izbjegavanja takve vrste literature napokon odlučite da je kucnuo čas da i sami pročitate nešto „sočno“, odabrat ćete Klub Juliette. Pogotovo ako vas zavede kratak sadržaj u kojem će vam, između treptaja zavodljivih  trepavica biti obećan ulaz u supertajno i elitno društvo, iskustvo koje nećete zaboraviti.

            Autorica je preuzela lik Catherine, mlade studentice filma koja živi u stalnoj vezi s Jackom, studentom ekonomije čija je pažnja trenutno usmjerena na rad u izbornom stožeru senatorskog kandidata. Na javi, Catherine je pomalo seksualno inhibirana,  jedino mjesto gdje si daje oduška njezina je mašta. A sanjari mnogo, posebice o Marcusu, zgodnom i strogom profesoru kojeg je, navodno, obradila Anna, njena mnogo seksualno osviještenija i otvorenija fakultetska kolegica. Pričama o Marcusovim seksualnim navikama (koje uključuju odjeću njegove majke i jedan prazan drveni ormar izbušen na strateškim mjestima) Anna golica Catherininu maštu čime ona, čini se, postane još razularenija te  se pred naizgled mirnom i čednom Catherine briše ionako tanka granica između maštarija i svijeta zbilje.  Catherine polako dopušta Anni da preuzme kontrolu i postupno je uvede u za nju dotad nepoznat svijet ispreplitanja seksa i moći, ponekad i na najpogubniji način.

            Odnos dviju prijateljica uskoro počinje nalikovati još jednoj igri moći, s dominantnom Annom i submisivnom Catherine spremnom poduzeti sve ne bi li što više nalikovala svojoj seksualnoj heroini. Jer, na taj će način, vjeruje, osloboditi i samu sebe i ostvariti puni seksualni potencijal. A za Catherine, to se ostvarenje može postići samo kroz grubi, grupni i anonimni seks prepun scena kakve bi većina smatrala perverznima. No, ukusi se razlikuju, a upravo ta raznolikost preferencija stvara probleme u Catherineinoj vezi s Jackom koji ne samo da ne osjeća potrebu za fizičkim kažnjavanjem svoje partnerice već to smatra pomalo odbojnim. Catherine se, u svojoj probuđenoj samosvijesti, okreće prirodnoj ljepoti prevare i istinsko ostvarenje želja doživljava na privatnim zabavama kluba Juliette čija nam je vrata autorica, čini se nevoljko, otvorila tek u drugoj polovici knjige. Očekivali biste kako će klub nove goste dočekati u punom sjaju, no to ovdje nije slučaj. Nažalost. A cijenu će, naposljetku, ipak platiti dvije (pre)znatiželjne djevojke upletne u igru moći staru gotovo koliko i samo čovječanstvo.

            Ljubitelji 50 nijansi sive mogli bi ostati iznenađeni. E. L. James možda je koketirala sa seksom, ali Sasha Grey njime se već godinama vješto poigrava i nakon Catherine i Anne, o Christianu biste mogli početi razmišljati kao o modernom gospodinu Darcyju, a o najuspješnijoj erotskoj trilogiji razmišljat ćete kao o suvremenici britanskih romantičarki.

            Ako ste, pak, uvijek smatrali kako bi na onih 50 nijansi dobro došla još barem jedna, onda je ovo prava knjiga za vas. U priči ćete dobiti i dobru curu rastrganu između života na javi i intimnih maštarenja i fatalnu „zloćku“ koja je sa svojom seksualnošću odavna na „ti“ (a budući da i sama Catherine izjavljuje kako se uz Annu osjeća kao da su „dvije glave u jednom tijelu“ zapitat ćete se je li jedna potpuna bez druge), a manjkavost u razradi radnje nadomjestit će dugi, detaljni i sirovi opisi raznovrsnih seksualnih radnji. No, ovo nije knjiga zbog koje ćete osjetiti nešto prema likovima, posebno ne romantičnu naklonost. Kao što je Sasha Grey jednom izjavila, cilj joj nije bio pisati o seksu kao o zabavnoj aktivnosti već je željela prikazati mračnu stranu seksualnosti u svoj njenoj punini.

            U tome je, bez dileme, uspjela. Ljubitelji Sashinih filmskih ostvarenja vjerojatno će pronaći zadovoljstvo i u njenom literarnom pokušaju. Na ostalima je da pokušaju, a na autorici ovog teksta da se zapita je li sivo njena boja.

Advertisements