Jane Austen – kritičarka svog vremena, društvena kroničarka i literarni most među generacijama

Na današnji je dan, 16. prosinca 1775.godine u Hampshireu rođena Jane Austen kao najmlađa djevojčica i jedno od osmero djece u obitelji Georgea i Cassandre Austen. Iako je ona ovaj svijet napustila niti 42 godine po rođenju, 18. srpnja 1817. godine, njena djela ostaju njeno trajno naslijeđe, nadilazeći okvire u kojima su nastala i postajući gotovo bezvremenska.

            U dobi od osam godina je, zaajedno sa starijom sestrom Cassandrom poslana u Oxford kako bi stekla prikladnu naobrazbu, no oboljela je i gotovo umrla od tifusa pa je njeno obrazovanje, do odlaska u internat 1785. godine, nastavljeno kod kuće. Jane se u internatu zadržala tek godinu dana budući da si roditelji nisu mogli priuštiti školovanje obiju djevojčica te su za njihovo obrazovanje postali odgovorni otac i starija braća, a čitajući knjige mala je Jane i samostalno stekla određena znanja. Po povratku iz internata, Jane Austen više nikad nije napustila toplo obiteljsko gnijezdo i do svoje je smrti živjela u blizini svoje najuže obitelji. A zašto i ne bi kad je upravo u okrilju toplog obiteljskog doma naišla na najveću potporu svome pisanju, posebice kod oca Georgea, koji je nju i stariju joj sestru Cassandru podupirao u njihovim nastojanjima, ne samo ohrabrujućim riječima već i osiguravši im potrebne materijale za rad poput skupog, kvalitetnog papira i pribora za pisanje.

            Ohrabrena obiteljskom potporom, Austen se okušala u mnogobrojnim oblicima literarnog izričaja, od pjesama u mladim danima preko epistolarnog romana do ostvarenja po kojima je danas najpoznatija. Zanimljivo je, premda su danas isticana kao glavni predstavnici romantičarskih romana, djela Jane Austen zapravo svojim finim humorom i blagom ironijom, komičnim likovima i humorističnim zapletima i obratima, pomalo kritiziraju premisu tradicionalnih romatničnih romana s kraja osamnaestog i početka devetnaestog stoljeća prema kojoj je brak jedini faktor ekonomske sigurnosti žene u tadašnjem društvu. Možda je upravo to razlog što su se njeni suvremenici okretali čitanju Dickensovih i Eliottovih romana. Ipak, i među suvremenicima je imala poklonika pa je tako tadašnji princ regent, a kasniji kralj George IV bio njen veliki obožavatelj, a Austen mu je, u znak zahvalnosti, posvetila knjigu. Očevu je ljubav prema njenim djelima naslijedila i Princeza od Walesa, Charlotte Augusta, a premda je broj objavljenih (a posebice pozitivnih) osvrta suvremenika na Austeničine romane bio neznatan, u anale povijesti književnosti upisani su pozitivni dojmovi koje je na Sir Waltera Scotta ostavilo čitanje „Emme“ 9 godina nakon autoričine smrti.

            Iako ne odveć popularna za života i ne pretjerano velikog književnog opusa Jane Austen danas je nadišla granice književnog i postala gotovo ikona popularne kulture. O njenim se djelima raspravlja unutar i izvan sveučilišnog diskursa, na sveučilištima se osnivaju kolegiji koji proučavaju njenu književnu ostavštinu, a širom svijeta organizirau se čitanja „Emme“, „Ponosa i predrasuda“, „Razuma i osjećaja“, „Uvjeravanja“, „Mansfieldskog parka“ i „Northangerske opatije“. Gotovo su sva njena djela doživjela vrlo uspješne filmske adaptacije (neka i po nekoliko njih), a i sam autoričin život zagolicao je maštu filmskih i televizijskih producenata i poslužio kao predložak nekolicini uspješnih filmova i serija.  Da Jane Austen ne izlazi iz fokusa govori i najava najnovije filmske adaptacije. 2015. godine ćemo imati priliku prepustiti se Ponosu, predrasudama i zombijima.

            A kako nas i ne bi zanimalo sve vezano uz Jane Austen kada nam kroz svoja djela pruža nešto što je danas od izrazite važnosti, a tako se često zaboravlja. Njeni romani često služe kao međugeneracijski mostovi unutar obitelji. Čitale su ih bake, iz bakinih su ih knjižnica posuđivale mame, a sada u njima, s jednakim zadovoljstvom, uživaju i unuke. Njene su junakinje arhetipovi u kojima će se starije generacije možda prepoznati, a možda im se diviti, a mlađe će o njima razmišljati kao o budalastim ili hrabrim ženama, ženama kakve postoje i danas, gotovo četvrt tisućljeća nakon što ih je svojim perom Austenica uhvatila u vremenu. Mladim će djevojkama osjećaj novog samopouzdanja pružiti činjenica da više nisu i ne moraju biti ovisne o ekonomskoj instituciji braka. A nekima će možda baš to prisjećanje na „dobra, stara vremena“ pružiti prijeko potrebnu utjehu.

            Bilo kako bilo, promatrajući je kao književnicu, društvenu kroničarku ili povjesničarku sociologije svoga vremena, rijetki će od njenih knjiga odvratiti pogled. Znaju to i u Jane Austen Centru smještenom u Bathu. Centar, naime, svake godine u spomen na nju održava Festival Jane Austen, jednotjednu svečanost čiji je centralni događaj obilježavanje njena rođendana. Ove su godine otišli i korak dalje proglasivši 16. prosinca Danom Jane Austen. Zasad se to neslužbeno, ali međunarodno obilježavanje odvija mahom na društvenim mrežama, posebice na Facebook stranici događaja, ali popraćeno je i ponekom manifestacijom u stvarnom vremenu. Tako su Austeničini australski obožavatelji u Canberri njen rođendan proslavili doručkom, u Novoj Scottiji to su učinili ručkom, u Ukrajini i Idahu u njenu će čast popiti čaj, a u Coloradu organiziraju pravi pravcati regentski bal. Glasnogovornici Centra izdali su priopćenje kojim izražavaju zadovoljstvo ovakvim obilježavanjem autoričina Dana smatrajući kako će ova manifestacija poprimiti još šire razmjere i utvrditi status Jane Austen kao jedne od najvećih autorica svih vremena. I nas, kao knjigoljupce i poklonike Jane Austen to veseli i pitamo se hoće li u budućnosti još jedan britanski autor, nakon Williama Shakespearea, dobiti dan kakav i zaslužuje.

Advertisements