Ljubav između korica

Ljubav… Pokreće svijet, na tom putu prolazi kroz želudac, sadrži ljepotu skrivenu u oku promatrača, a iste te, zaljubljene oči, ostavlja slijepima.  Ljubav boli, ali bez nje cijeli svijet ne bi imao smisla. Da su sve prave ljubavi tužne misle oni čija srca ta ista ljubav još nije potresla, a da se ljubav skriva na najčudnijim mjestima-to znaju svi. Na klupi u parku, iza police sa šećerom u superkmarketu, na dosadnom i kišnom večernjem izlasku… Među koricama knjige? Zašto ne, bilo je i čudnijih mjesta na kojima smo, tijekom vremena, pronalazili ljubav. Isto tako, dobro je poznato svima kako su godine namijenjene odrastanju plodno tlo za razvoj „velikih i sudbinskih“ ljubavi. Ta sjetimo se samo Romea i Julije. A rasplamsavanju mladenačkih ljubavi ništa ne pogoduje kao vruć ljetni zrak, morska bezbrižnost i neumoljivost skorog rastanka.

            Dane svog mladenaštva, čini se, nije zaboravio ni Francesc Miralles, katalonski Petar Pan među piscima. Četrdesetšestogodišnji novinar, glazbenik i pisac savršeno se „prebacio“ u sedamnaestogodišnjeg Josana čijim nas glasom adolescenta, pojačanim zrelošću odraslog muškarca, vodi kroz Ljubav između korica, kratku, ali intenzivnu ljetnu pustolovinu, jednu od onih što pomažu da topla i dosadna ljeta prođu što brže. Želite li kazniti tinejdžera gotovo da nema nevinijeg, a opet perfidnijeg i učinkovitijeg načina no prisiliti ga da ljetne praznike provede u društvu rodteilja. Josan nije bio ni te sreće. On svoje ljeto provodi u društvu djeda. Varate se, ipak, ako mislite da čangrizavi starac sputava sedamnaestogodišnjaka željnog zabave u noćnim izlascima. Upravo suprotno. Introvertirani, depresijama sklon mladić ne prestaje osjećati sram zbog lascivnog ponašanja svog sedamdesetogodišnjeg djeda. Kad se jedno od djedovih očijukanja na plaži pretvori u (ne)obavezna cjelodnevna druženja sa stanovitom Annom i njenom kćeri Muriel, Josanovom „ružnjikavom vršnjakinjom s karakterom“, Josan se pripremi na potpuno prepuštanje valovima depresije. Od toga ga spašava Aroha, neobična djevojka čijim se imenom na maorskom i japanskom opisuje ljubav. Aroha je zanimljiva, inteligentna i oštroumna, britka uma, znatiželjna i širom otvorenih očiju za svijet oko sebe, a istodobno je divlja i zrači nevjerojatnim seksipilom. Postoji samo jedan mali problem, Aroha sve to čini – sa stranica bilježnice. Aroha je utopija, ali zadivljen njenim dnevničkim upisima, skrivenim pod madracem u hotelskoj sobi, Josan se u mladu i načitanu filozofkinju bezglavo zaljubljuje. I sam je svjestan besmislenosti svojih osjećaja jer djevojku nikada nije vidio (a vrlo su izgledne šanse da niti neće), no to ga ne sprečava da, tinejdžerima svojstvenim romantičarskim idealizmom sanjari o djevojci o čijem postojanju ne zna ništa osim onog što je sama ostavila između korica svog dnevnika. Taj će papirnati trag odvesti do Josanova srca kao usputne postaje, a nakon što slučajno pronađe i Arohinu fotografiju s neobičnom porukom na poleđini, taj će ga trag odvesti mnogo dalje no što je planirao poći tog ljeta. Ili ikojeg ljeta u budućnosti.

            Ljubav između korica nipošto nije epsko putovanje tinejdžera u potrazi za samim sobom. Prije no za sobom, Josan traga za iskrom života, nečim što će ga pokrenuti, prodrmati i podsjetiti da je živ i da diše punim plućima. U tom svjetlu je i održanje osjećaja zaljubljenosti koji je u njemu pobuđen bitniji od pronalaska njegova izvora. Stariji će se čitatelji, zalutavši među korice ovog izrazito adolescentnog romana, sa smiješkom zapitati tko se, zaboga, zaljubljuje na temelju nekoliko dnevničkih žvrljotina zaboravljajući pritom sve one virtualne ljubavi nastale u chatroomovima ili preko foruma, a nastavljene emailom ili preko instant porukama što su svoj kraj doživjele razočaravajućim susretima. Prije no sa stvarnom, današnji se tinejdžeri upoznaju sa konceptom facebook ljubavi, a stariji će se, sa sjetom ili sramom, sjetiti kutaka za dopisivanje u dječjim i tinejdžerskim, a kasnije i listovima poput Arene. Papirnata, elektronska ili telefonska, ljubav u bestjelesnom obliku najčešće završava tupim pogledom, gorkim okusom poraza i od šoka otvorenim ustima.

            No, Mirallesova ljetna pustolovina nije ni pamflet kojim se mladima ukazuje na sve opasnosti ljubavi naslijepo. Ako išta, Josanovim posredstvom autor svojim mladim čitateljima poručuje kako je svako iskustvo gradivni materijal kojim se njihove mlade osobnosti oblikuju u ono što će se jednom zvati potpuno izgrađenom osobom. Nešto će od tog materijala biti izuzetne kvalitete, nešto, naravno, i neće, a na svakome je što bolje iskoristiti ponuđeno. Recept za savršenu konstrukciju nema nitko.

            Svojim godinama i književnim izričajem Miralles se uklapa u književnu Petar Pan generaciju sačinjenu od odraslih, mahom muških, pisaca romana za mlade koji riječima prkose godinama, a u dane dječaštva se vraćaju svakom novom pričom. U ovom filozofskom, romantiziranom i elegijskom romanu Miralles će se prisjetiti svih slasti i opasnosti što ih nosi ljetna ljubav. 160 laganih i zabavnih stranica proći će pred čitateljevim očima kao u trenu, ali o nekim ćete pročitanim mislima još danima razmišljati. Poput prave ljetne avanture, i Mirallesova literarna traje kratko, ali njen eho može još dugo odjekivati. Posebno ako vam je prva.

Advertisements