Ledeni zmaj

Ljeto nas, ove godine, nije počastilo svojom prisutnošću. Bar ne u mjeri u kojoj smo na to navikli. Kiša i vjetar plaže su ostavili pustima lišivši potencijalne kupače tako željno iščekivanih morskih radosti. Zavaljeni u fotelje, u društvu dobrih knjiga promatrali smo kako se godišnja doba smjenjuju dok se vrijeme poigrava s nama. Kišno i prohladno ljeto pretvorilo se u sunčanu i neobično toplu jesen i, taman kad smo pomislili da će i zima biti jednako nedruželjubiva i uskratiti nam radosti na snijegu, temperature su pale i prve su pahulje zaplesale zrakom. A kad temperatura padne ispod nule svi znamo da je vrijeme za toplu sobu, mekanu dekicu, omiljeno piće i novu najdražu knjigu. U trenu kad se svaki komadić vanjskog svijeta, dokle god nam pogled seže, zabijeli, vrijeme je za ledenog zmaja.

            U svijetu što ga je za najmlađe čitatelje oživio George R. R. Martin dolazak ledenog zmaja najavljuje dugu i iznimno hladnu zimu. Ne treba stoga čuditi što ga mještani Martinova sjevernog grada ne očekuju s oduševljenjem. S grozom u očima, skriveni iza dvaput zaključanih vrata i prepuni strepnje zmaja promatraju svi osim Adare, djevojčice kose i puti toliko svjetlih da njihova bjelina poprima studenomodru nijasu. Ta je djevojčica po mnogočemu posebna, osim što se ne plaši ledenog zmaja, uživa u igri s ledenim gušterima i gradnji ledenih dvoraca i sama se doima kao da je stvorena od leda. Ne smije se i ne plače, ne ljuti i ne raduje, njeno je lice pozornica bez glumaca, rijeka nepromijenjenog toka. Tako je od njenog rođenja one najhladnije godine što je mještani pamte, iste one godine kad je zima tek rođenoj Adari, njenu starijem bratu Geoffu i sestri Teri uzela majku, a njihovu ocu Johnu voljenu suprugu i, kako se činilo, zauvijek se zavukla u tihu djevojčicu.

            No, kako to obično biva u Martinovim svijetovima, na sjeveru je bjesnio rat, a zaraćene su strane predvodili „obični“ zmajevi vođeni opakom rukom zmajskih letača. Na jednoj se strani borio i Adarin stric Hal koji, poučen užasima što ih je vidio, savjetuje svom bratu selidbu na jug, u toplije i sigurnije krajeve. John to, ne želeći ostati bez zemlje, odbija i obitelj na svom imanju, u već opustjelom selu, dočekuje vojsku zmajskih letača, mnogobrojniju i nadmoćniju od one što brani boje njihova kraljevstva. U pritom nastalu metežu Adara nestaje i za pomoć se obraća ledenom zmaju. I premda je u jednom trenutku gotovo odletjela daleko, što dalje od spaljene zemlje, vatreni prsti što su se ovili oko imanja njenog oca čvrsto su zgrabili i njen ledeni okov pretvorivši ga u lokvicu vode gotovo jednaku onoj što su je pritom oblikovale njene suze.

            Život za život. Kao što to obično biva kad se najpoznatiji bradonja fantastične književnosti lati pera, onaj tko život uzme, naposljetku životom i plati. A Martin ne bi bio Martin kad bi kraj priče, makar ona dužila manje od stotinu stranica, svi njeni akteri dočekali živi. Naravno, Ledeni zmaj je priča namijenjena mlađoj publici i samim time lišena eksplicitnosti koje ne manjka u Pjesmi leda i vatre. Iako smo Martina upoznali kao dugoprugaša,  uvidjet ćemo da je i na kratke staze, čak i u ponešto „mekšem“ izdanju, jednako uvjerljiv. Bajkovitog karaktera, iz ove priče izbija vrlo stvaran podtekst kojim autor čitateljevu pozornost skreće na pitanje traume, suočavanja s istom i njena prevladavanja. Ponekad smo, kao da nam Martin želi poručiti, robovi svoje svakodnevice, rutine, kolotečine ili tek situacije u kojoj smo se našli i ne možemo ili ne želimo pronaći izlaz. Ili se u toj situaciji osjećamo dovoljno ugodno i izlaz nam, bar prividno, nije potreban. No, pojavit će se prilika i baš kao što je zima vratila dug prema Adarinoj obitelji i mi ćemo u jednom trenutku poželjeti vratiti dug, prvenstveno sebi samima.

            Za djecu će ovo biti izvrsno zimsko štivo i nešto čime ćete moći nadopuniti obiteljsku martinovsku zbirku jer ova će ledena priča male čitatelje zasigurno zainteresirati i nagnati da posegnu za Pjesmom leda i vatre kad za to dođe vrijeme. Za nešto starije, ovo je dokaz kako su veliki autori veliki čak i kada je prostor njihova djelovanja kudikamo skučeniji. Ledenog zmaja ćete s police uzeti kako biste prikratili hladnu zimsku večer, a dobit ćete jednu od onih priča koje daju mnogo, čitaju li se širom otvorenih očiju.

Advertisements