Obilježavamo 116. godišnjicu rođenja Louisa Braillea, najvećeg modernog izumitelja

Živimo u društvu koje preuzimaju informacijske tehnologije, naši su obrazovni kurikulumi prožeti paketom „pismenosti za dvadeset i prvo stoljeće“ i često smo, izgubljeni u terminima informacijske, informatičke, tehničke, medijske, vizualne i mnogih drugih pismenosti, skloni zaboraviti da i danas, u modernom društvu, dok mi prebiremo po ekranima svojih pametnih telefona i tableta, postoje funkcionalno nepismeni ljudi. Dok je u nekim zemljama, primjerice na Islandu, nepismenost iskorijenjena još u osamnaestom stoljeću, u ostatku svijeta i  danas živi 17% potpuno nepismenog stanovništva. Poražavajuću, dvotrećinsku većinu tog postotka čine žene, a još je tužniji podatak o 122 milijuna mladih nepismenih ljudi. Nepismenost je problem koji koči rast i razvoj našeg društva, unazađuje put k stvaranju društva znanja i jedan je od gorućih svjetskih problema. Osim velikog broja videćih, niti mnoge od 180 milijuna osoba oštećenog vida i 45 milijuna slijepih osoba širom svijeta ne mogu zadovoljiti vlastite potrebe za informiranjem. Temelj je svake pismenosti, naravno, poznavanje pisma, a na današnji je dan, prije 216 godina, rođen Francuz koji je i osobama s potpunim ili djelomičnim oštećenjem vida čitanje učinio mogućim, Louis Braille.

            Rođen kao četvrto i najmlađe dijete obitelji Braille u francuskom mjestu Coupvray, Louis je do treće godine dane provodio vjerojatno u igri sa starijim bratom i sestrama i razvijao se u zdravog i veselog dječačića. No, dječja je znatiželja dovela do tragedije, igrajući se alatom u očevoj kožarnici ozlijedio je oko. Unatoč naporima lokalnih i pariških liječnika bilo je izgledno kako će maleni Louis izgubiti vid na ozlijeđeno oko, a kako nesreća nikad ne dolazi sama, uskoro je i zdravo dječakovo oko zahvatila infekcija te je on, u dobi od pet godina, potpuno oslijepio. Zahvaljujući prvenstveno roditeljskim naporima, dječakov intelektualni razvoj nije zaustavljen zbog novonastalog stanja, a njegovu su bistrinu i oštroumnost uskoro prepoznali mjesni učitelji predloživši Brailleovima da svog najmlađeg sina upute na školovanje u Kraljevski institut za slijepu mladež.

            Tamo se desetogodišnjak susreo sa sustavom za čitanje koji je osmislio Valentin Hauy, osnivač škole. Najboljoj namjeri unatoč, Hauy, koji nije i sam bio slijep, nije mogao u potpunostti razumjeti potrebe svojh učenika i njegov je sustav, omogućavajući korisnicima da čitaju pomoću reljefno otisnutih obrisa latiničnih slova na zadebljanom papiru, djelovao jednostrano, ne dopuštajući učenicima da se i sami njime služe kako bi mogli pisati. Kao što to obično biva, na ideju za osmišljavanje posebnog pisma kojim bi se on i njegovi kolege mogli potpuno samostalno služiti je došao sasvim slučajno saznavši za sustav noćnog pisanja što ga je osmislio kapetan francuske vojske  Charles Barbier. Organizirani sustav točaka otisnut na debljem papiru kao zamjena za slova omogućio bi vojnicima da noću komuniciraju bez potrebe za osvjetljavanjem papira, no sustav se pokazao suviše složenim da bi se mogao koristiti u nepredvidivim ratnim uvjetima.

            Ipak, taj je sustav nadahnuo Braillea da stvori novo pismo, prozor u svijet knjiga i informacija za one kojima je taj prozor, kako se dotad činilo, bio grubo zatvoren. Neumorno je radio i razvijao svoje ideje i 1824. godine, kada mu je bilo tek 15, prvi je put predstavio novi sustav koji danas poznajemo kao Brailleovo pismo ili brajicu. Sustav se sastojao od 6 točaka poredanih u dva stupca, a svako se slovo obilježavalo tako što su određene točke bile ispupčene tvoreći tako znak za određeno slovo abecede. Isprva, sustav se upisivao na pločice pomoću šila čime se još jednom pokazala gruba i ironična igra sudbine. Šilo je, naime, bilo oruđe kojim je Braille 12 godina ranije izgubio vid, a upravo je uz njegovu pomoć kasnije došao kraj nemogućnosti slijepih osoba za samostalnim čitanjem, pisanjem i informiranjem. Uz abecedu, Braille je kasnije osmislio i sustav brojeva i matematičkih znakova prilagođen slijepima, a vođen svojom ljubavlju prema glazbi, do kraja života je svojim notnim sustavom za slijepe omogućio i slijepim glazbenicima užitak (pre)poznavanja i stvaranja glazbe.

            Bez ijednog tehničkog izuma, Louis Braille postao je najveći izumitelj modernog doba jer je, uz pomoć šila, pločice i velike moći vlastite imaginacije, jednoj skupini ljudi donio ono najljepše što čovjek čovjeku može pokloniti; pismenost. A donijevši im vlastito pismo, donio im je i moć, osnaživanje, omogućivši im da, više nego ikad prije, sami stvaraju i udovoljavaju svojim potrebama. Premda njegov izum nije odmah prepoznat i premda Braille nije doživio službenu uporabu svog pisma, njegova je ostavština pregolema. Možemo posjetiti njegovu rodnu kuću, razgledati brojne izložbe postavljene njemu u čast i obići mnoge statue što ga prikazuju u različitim stadijima života. No, mnogo vrijednije od toga brojne su knjige otisnute brajičnim pismom i brojni programi za slijepe čija osnova leži u ovom taktilnom pismu. Možda je baš današnji dan pravi trenutak da se zapitamo kako je jedan slijepi dječak uspio učiniti tako puno za svijet u kojem je živio, a današnje društvo u cjelini jedva 5 posto ukupne nakladničke produkcije pretvara u formate prilagođene osobama potpuno ili djelomično oštećena vida.

Advertisements