Obljetnica Poeova rođenja ponovno bez tajanstvenog čestitara

Često smo skloni vjerovati kako po vlastitu sudu značajne pisce, pjesnike, slikare ili druge poznate osobe poznajemo bolje no što poznajemo članove vlastite obitelji. Ta svoje smo informacije prikupili iz više izvora, pročitali smo nekoliko biografija, možda i pogledali filmsku adaptaciju njihova životnog puta i to znanje, naravno, neprestano nadopunjujemo. Pritom najčešće ne razmišljamo o mogućoj pristranosti izvora na koje se oslanjamo, o namjernu ili nenamjernu odstupanju od stvarne slike i o pouzdanosti i kompetenciji osobe ili osoba koje iza njih stoje. Nerijetko zaboravljamo i kako su neke osobnosti toliko snažne, karakteri toliko živopisni i ukupna slika toliko osebujna da ju je nemoguće svrstati u za to unaprijed pripremljene ladice. Neki su odabrali ići vlastitim putem i taj je put, ponekad i stoljećima nakon njihova odlaska obilježen njihovim stopama i još uvijek samo njihov. Takav je put za sobom ostavio i Edgar Allan Poe, rođen na današnji dan 1809. godine u Bostonu.

            O Poeovu životu danas se zna gotovo sve; drugo je dijete Elizabeth Arnold Hopkins Poe i Davida Poea Jr, glumačkog para britanskih korijena, nazvan prema liku iz Shakespeareova Kralja Leara na čijoj su kazališnoj adaptaciji dječakovi roditelji radili u godini njegova rođenja. No, romantika nije dugo potrajala te otac već slijedeće godine napušta obitelj, a godinu potom majka umire od plućne tuberkuloze. Djeca se razdvajaju i Edgar biva smješten u udomiteljsku obitelj trgovca Johna Allana koji mu, iako ga nije službeno posvojio daje svoje prezime. Poe već zarana pokazuje interes spram pisane riječi te već 1827. objavljuje prvu zbirku poezije Tamerlane and Other Poems. Zanimljivo je kako je zbirka opsega četrdesetak stranica tada tiskana u 50 primjeraka prošla gotovo nezapaženo, a jedan od 12 preostalih primjeraka prodan je 2009. na dražbi newyorške kuće Christie’s za rekordnih 662,500 dolara. Usporedno s objavljivanjem prve pjesničke zbirke, Poe upisuje netom osnovano Sveučilište u Virginiji, no primoran ga je napustiti zbog financijskih razloga te svoj životni put nastavlja u vojsci gdje se također nije dugo zadržao. No, za Poea kao pjesnika to je razdoblje zanimljivo zbog objavljivanja dviju novih zbirki poezije Al Araf. Tamerlane and other poems 1829. i Poems  1831. godine čiji su tisak svojim prilozima potpomogli njegovi kolege iz vojske te im je on, stoga, zbirku i posvetio.

            Po napuštanju vojne službe, Poe odlučuje svoj život u potpunosti posvetiti književnom radu premda vrijeme u kojem je živio, kao ni društvene i ekonomske prilike, nisu išli ruku pod ruku s tom odlukom. Neko je vrijeme radio kao pomoćnik urednika različitih književnih časopisa i, premda je u to vrijeme najpoznatiji po svojim kritikama, ni na jednom se mjestu nije dugo zadržao, navodno zbog svoje ovisnosti o alkoholu. 1835. godine 26-godišnji se Poe ženi svojom 13 godina mlađom rođakinjom Virginijom Clemm. O njihovu se odnosu mnogo nagađalo te su oni, prema jednim izvorima, živjeli normalnim bračnim životom dok drugi tvrde da su razvili suživot sličan onome između braće i sestara. Nekako u to vrijeme Poe se od poezije okreće k prozi, objavljuje svoju jedinu dramu Političari, a 1838. izlaze i Doživljaji Arthura Gordona Pyma koje je Jules Verne proglasio tekstom začetnikom žanra znanstvenofantastične književnosti te je čak napisao svojevrstan nastavak djela naslovljen Arktička misterija. Poe kao da je predodređen za stvaranje žanrova čija popularnost ne jenjava kroz stoljeća jer je, uz avangardnu  SF književnost, napisao i prvu detektivsku priču, Ubojstvo u ulici Morgue stvorivši time žanr detektivskog romana i utrvši put kratkoj priči na veliku pozornicu američke književnosti.

            No, ono po čemu je Poe najpoznatiji široj publici njegove su pjesme prepune tamne ljepote, melankolije, neispunjene ljubavi i neumoljive prolaznosti života. Premda su i danas poznate pjesme poput Israfela, Za Helen i Grad kraj mora svoje mjesto našle već u zbirci iz 1831. godine tek je Gavran, objavljen 29. siječnja 1845. godine u časopisu Evening Mirror autoru donio značajan uspjeh. Ali ne i zaradu budući da je Poe pjesmu ustupio besplatno i time, po tadašnjim propisima o autorskom pravu, izgubio prava na buduću zaradu. Zanimljivo je kako je pjesmi bio namijenjen naziv Za Lenore, no naslov je, kao i glavni protagonist, promijenjen nakon večere s Charlesom Dickensom za koje je Poe čuo priču o nedavno uginulu Dickesnovu ljubimcu, gavranu.  Poe nastavlja objavljivati i sudjelovati u uređivačkim poslovima raznih časopisa, a bavi se i mišlju o pokretanju vlastitog časopisa, odabravši prvo za nj naziv Penn, a potom se odlučivši za Stylus. Časopis, nažalost, nije zaživio za života svog idejnog pokretača.

            Dvije godine po Gavranovu objavljivanju, 1847. godine, od posljedica tuberkuloze umire Poeova supruga Virginia te se vjeruje da su mnoge njegove pjesme o prekrasnim djevojkama prerano ugaslih života posvećene upravo njoj. Kroničari kažu kako je nakon Virginijine smrti i Poe počeo rapidno propadati. U prvim danima listopada 1849. godine pronađen je u nekom baltimorskom jarku u nimalo lucidnom stanju te je odveden u bolnicu u kojoj je, nekoliko dana kasnije, dočekao svoj kraj. Uzrok njegove smrti, kao ni okolnosti pod kojima je do nje došlo, ni danas nisu razjašnjeni, a premda se špekulira mnogim uzrocima, od infarkta preko trovanja alkoholom do bjesnoće, nemoguće je danas išta i pretpostaviti budući da je sva Poeova bolnička dokumentacija izgubljena.

            Stoga je smrt Edgara Allana Poea, baš kao i njegov život, obavijena velom tajne i sama po sebi jedna od najvećih misterija književnog svijeta, onakva kakve se ne bi posramili niti najveći majstori žanra. Misterije su ga ispratile s ovog, a prate ga, kako se čini, i preko granice smrti. Jer, iako je uobičajeno da obožavatelji ili članovi zajednice kojoj je pripadao na neki dostojanstven način obilježe godišnjicu autorova rođenja ili smrti, način na koji je to desetljećima činio jedan Poeov poklonik u najmanju je ruku neobičan. Na posljednjem su Poeovu počivalištu, početkom 50ih godina prošlog stoljeća (prema nekim izvorima spominju se i 30te godine) u ranim jutarnjim satima 19. siječnja primijećena 3 stručka ruža (po jedan za mrtvog književnika, njegovu suprugu i njenu majku) i otvorena boca konjaka marke Martell. Tko tajnovitom gestom odaje počast mrtvom pjesniku nikada nije otkriveno. Tajanstvena prilika tek je uočena kako u satima kad zora pobjeđuje noć dolazi do groba zaogrnuta širokim crnim kaputom, lica skrivena šeširom široka oboda i zamotana u bijeli šal te, položivši cvijeće, kraj groba nazdravlja čašicom konjaka, ostavlja bocu i odlazi. Unatoč nastojanjima javnosti i dugogodišnjoj tradiciji (posljednji je put autor ovom gestom počašćen 2010. godine), tajanstveni čestitar nikada nije „ulovljen“. I tako je Edgar Allan Poe javnosti pružio još jednu misteriju kojoj odgovora jednostavno nema.

Advertisements