Beatrice Cenci – kad pravo i pravda ne idu pod ruku

Ljudsku povijest, a posebno njena ranija razdoblja, često promatramo kao „mušku“ povijest što i nije tako neobično budući da su žene vrlo rijetko zauzimale glavne uloge na njenoj pozornici. Ili se bar te uloge nisu urezale u kolektivno pamćenje društva. Ipak, u povijesnim su analima izvan okvira one „glavne“, ratne povijesti mjesto pronašle plemenitašice, zločinke ili pjesničke muze, nerijetko objedinjene u istoj osobi. Jednu takvu, talijansku plemenitašicu iz šesnaestog stoljeća, Beatrice Cenci, njena je legenda višestruko nadživjela. Ta je legenda, osim poradi usmene predaje, svoju nositeljicu nadživjela i zbog izvanredne ljepote pronađene u oku pjesnika. A ljubav je, kao i ljepota, dobro znamo, u očima promatrača.

            Spomene li netko talijansku plemenitašicu čiji je otac bio poznat po nemilosrdnoj i prijekoj naravi, a ona je sama bila ljepša
od anđela, ali duše okaljane teškim zločinom, pomislit ćete, najvjerojatnije, na Lucreziu Borgiu. No, gotovo stoljeće nakon Lucrezie, 6. veljače, 1577. godine, u Rimu je rođena Beatrice, kći bogatog plemenitaša Francesca Cencija i prve mu supruge Ersille Santa Croce. Niti obitelj nije bila pošteđena Cencijevih agresivnih ispada koji su plemenitaša nebrojeno puta stajali gubitka papinske milosti; ženu i sinove fizički je zlostavljao, a kći Beatrice bila je izložena seksualnom napastovanju. Nakon smrti njene majke, otac za ženu uzima Lucreziu Petroni te Beatrice nastavlja živjeti s njima i braćom Giacomom i Bernardom u Palazzo Cenci. Ženina smrt nije nimalo omekšala glavu obitelji te Beatrice, kao i ostali članovi obitelji, nastavlja trpjeti posljedice njegove okrutnosti. Ne mogavši više izdržati njegove napade, optužuje oca za silovanje te on, budući da je počinio incest, provodi neko vrijeme u zatvoru. Zločin je bio težak, no njegova je moć imala veću težinu te on uskoro biva oslobođen i iskaljuje svoj bijes na Beatrice, protjeravši je iz Rima. Kako niti ostalim članovima obitelji Cenci težina Francescove ruke nije bila nepoznata, oni kuju plan za njegovo ubojstvo. U pomoć im priskaču i dva vazala, jedan od njih bio je ljubavnik mlade Beatrice, no kako prvi napad nije uspio, Francescov je život završen onako kako ga je plemenitaš i živio; nasilno, pretučen je čekićem i bačen s balkona kako bi se smrt prikazala kao nesreća.

            No, obitelj nije uspjela prikriti zločin te uskoro svi bivaju uhvaćeni i optuženi za ubojstvo supruga i oca. I premda su građani Rima, kao i crkveni i svjetovni velikani, vrlo dobro znali kakav je čovjek Cenci bio, papa Klement VIII. odbio je udijeliti oprost zavjerenicima strahujući od najezde unutarobiteljskih ubojstava te su članovi obitelji Cenci, izuzev maloljetnog Bernarda pogubljeni u kaštelu Sant’Angelo u zoru 11. rujna, 1599. godine. Beatricin je život okončan udarcem mača.

            Glasnije od tog udarca odjeknula je među narodom priča o mladoj plemenitašici izvanredne ljepote čiji se odvratan zločin ubojstva oca među pukom opravdavao borbom za očuvanje vlastite kreposti. Nije prošlo dugo, a građani Rima počeli su štovati Beatrice kao simbol otpora spram arogantne aristokracije i uskoro se rodila legenda koja kaže kako djevojka svake godine, u noći svog pogubljenja, šeta ispod mosta kaštela noseći svoju odrubljenu glavu u ruci.

            Ta je legenda sjećanje na Beatrice učinila živim i životnim dovoljno dugo da o njoj čuje i Percy Bysshe Shelley kojeg je priča potakla na stvaranje tragedije u pet činova, jednostavno nazvane The Cenci, napisane 1819., a objavljene godinu dana kasnije. Shelleyevim uplivom legenda je prerasla nacionalne, talijanske okvire i zagolicala maštu brojnih umjetnika među kojima svakkao valja istaknuti Stendhalovu kratku priču Les Cenci objavljenu 1837. godine, tragediju Neprijatelj Alfreda Nobela, dramu Beatrice Cenci Alberta Moravie i Dumasov esej The Cenci objavljen u prvom tomu Proslavljenih zločina. Interes za priču o djevojci vilinske kose i anđeoskog lica ne jenjava ni danas te je ona nerijetko, iako s mnogo slabijim intenzitetom od svoje sunarodnjakinje, dijelom priča, filmova i slika iz popularne kulture. Vjerujemo kako razlog tomu ne leži samo u žeđi javnosti za ubojstvom, intrigom i misterijem već i zbog duboke svijesti o ispunjenju prava, ali nikako i zadovoljenju pravde.

Advertisements