Vitez sedam kraljevstava ili Kad se crveni i crni sukobe u Westerosu

Čudni su putevi kojima se krećemo pa vijugali oni samo među policama knjižnice ili stranicama nove knjige. Svaka je knjiga nova karta, ulaznica u novi svijet o kojem, zapravo, ne znamo mnogo. Ponekad nas opčini i poželimo ondje ostati zauvijek, a ponekad tapkajući u mraku pokušavamo što hitrije pronaći izlaz. No, putniku što ga put navede u Westeros osigurani su, neuvijenim rječnikom umotani, red veličanstvenih gozbi, red najtvrdokornije prljavštine, šačica nastranosti, poneka na kolac nabijena, odrubljena glava i krv do koljena. Omeđeni pitoresknim, martinovskim gotovo pa kistom oslikanim krajolikom.

            Nije baš svijet u kojem bi se poželjelo ostariti, a čak i kada biste htjeli, to je želja koju Sedam bogova ispunjava samo rijetkima. Možda ste se, slušajući višeglasno, katkad i kakofonično pjevanje Pjesme leda i vatre zapitali kako je u Westerosu bilo ranije, prije no što je Robert Baratheon zauzeo Željezno prijestolje, dok je Sedam kraljevstava bilo u vlasti Targaryena. Ne, vjerojatno se to, zaokupljeni širokom paletom raznolikih likova i njihovih dogodovština niste ni stigli zapitati. No, to nije spriječilo Georgea R. R. Martina da vam ponešto ispriča o ranijim, ali ne nužno slavnijim danima Westerosa. Sjećanje na posljednjeg živućeg zmaja još je uvijek vrlo živo u narodu i stoga su, premda ne odveć omiljeni, Targaryeni na prijestolju itekako sigurni. Ali življe od onog na zmajeve jest sjećanje na Rujnotravno polje i bitku između kuće Targaryen s crvenim zmajem na barjaku i kućom Blackfyre čiji je stijeg krasio crni zmaj. U toj su završnoj borbi blackfyrske pobune pristalice Daemona Blackfyrea pokušale poraziti vojsku njegova polubrata Daerona II. Budućnost Westerosa daje naslutiti da u tome nisu uspjeli, samoprozvani je kralj ubijen baš kao i njegovi najzagriženiji pristalice, a ostali su pomilovani uz ogromne reparacije. Na bojnom su se polju suprotstavljene vojske jedna od druge razlikovale po boji zmaja pod čijim su se stijegom borile, no niti 16 godina kasnije ta koloristička podjela nije zamrla pa i Westeros živi podijeljen na crne i crvene, s dubokim iako naizgled zatrpanim jazom među njima. Iako su im naizgled sve oprostili, crveni crnima ne mogu zaboraviti izdaju, a crni i dalje vjeruju kako je kralj na prijestolju zapravo uzurpator i sanjaju o ustoličenju pravog kralja. Dakle, u tadašnjem su Westerosu pojmovi pravo i krivo vrlo arbitrarni i više je nego mudro dobro otvoriti uši i oči i prilagoditi stavove situaciji.

            Mudro, ali ne i viteški i časno, a čast je, uz starog konja, izubijani oklop, naslijeđeni mač i visinu od gotovo sedam stopa jedino što ima ser Duncan Visoki, Martinov Vitez Sedam kraljevstava, vitez lutalica koji, po smrti ser Arlana čiji je štitonoša bio, odlazi put Pepelgaza ne bi li na tamošnjem turniru izvojevao pokoju pobjedu i tako si napunio džepove i olakšao daljnja lutanja. No, umjesto zlatnika i srebrnjaka, s turnira se vraća „bogatiji“ za novog štitonošu neobičnog nadimka Egg čiji je stric Beelor poginuo u Suđenju Sedmorice nakon što se Dunk vrlo viteški, ali nimalo mudro, sukobio s Eggovim bratom Aemonom. Pogađate, Jaje koje Dunk nosi uz sebe je zmajevo i, ma koliko se to trudili prikriti izvana, zmajska će krv pronaći načina da proključa što će neobičan dvojac više no jednom dovesti u nevolju.

            Naravno, svi poznavatelji Martinovog stila naslućuju kako ova zbirka triju kratkih, ali neodvojivih priča nije tek puki opis puta jednog viteza i njegovog štitonoše ispripovijedan u veselom tonu. Više no jednom njih će se dvojica naći u prilici doprinijeti očuvanju mira u Sedam kraljevstava pritom nerijetko riskirajući i vlastiti život, ali nikad ne stavljajući na kocku vlastitu čast.

            Čitajući Pjesmu leda i vatre ponekad pomislimo kako je cijela saga zapravo oda lukavštini, prijevarama, častohleplju i neutaživoj želji za moći dok su vrline poput hrabrosti, časti i odvažnosti negdje u zapućku. Jer tako je to u igri prijestolja. Ali stvorivši ser Duncana Visokog Martin kao da želi dokazati da i ne odveć bistri i spletkama neskloni, ali zato izrazito časni likovi čija je riječ njihova jedina uzda mogu biti itekako zanimljivi i zaslužuju glavnu ulogu u nekoj od njegovih priča.

Advertisements