ljubav malim slovima

Odrasli su nas, kao djecu, naučili pravopisu. Jedno od prvih pravila bilo je što napisati velikim, a što malim slovima. I tako smo saznali: velikim se slovima pišu vlastite imenice, imena mora, rijeka, gradova i država… Sve što je veliko i važno na papiru mora biti zabilježeno velikim početnim slovom. Kao da ćemo, napišemo li mu ime malim slovom, označenoga uvrijediti ili umanjiti njegovu vrijednost. Jer ti su velikoslovci oni što vrijede, malim slovom označavamo tek isuviše obične, svakodnevne stvari i pojave, bez veličine i pripadajućeg ega koji možemo povrijediti. Neki će tek godinama kasnije shvatiti kako su upravo te male, svakodnevne stvari gradivno tkivo života, bez njih ne bi bilo radosti ni ljepote, ni sreće  pa ni samog života. A opet je svaka od tih riječi „mala“. A jedna takva riječ na razmišljanje je navela Francesca Mirallesa, a to je razmišljanje dovelo do Ljubavi malim slovima.

            I to ne bez razloga. Kao profesor njemačkog jezika i klasični filolog Miralles sigurno razumije važnost riječi i njihova pravilnog korištenja. S druge strane, kao prozaik, ljubitelj lijepoga i, iz njegovih se djela daje iščitati, zaljubljenik u život, razumije da u pravilima i nema mnogo ljepote, ona su tu tek da nas sačuvaju od svakodnevnog življenog kaosa. Pravilima je svoj život omeđio i Samuel, 37-godišnji sveučilišni profesor germanistike u čiju se kožu Miralles stavlja ne bi li nam ispričao o važnosti ljubavi i malih slova. Gle čuda, sveučilišnog profesora Samuela stvorio je baš u trenu kad je i sveučilišni profesor Francesc navršio 37 godina. Pogrbljen pod teretom upravo nadošle nove godine i opterećen podatkom o 650 000 sati koji nam stoje na raspolaganju, Samuel ipak ne odlučuje učiniti ništa. Osim pozdraviti svoju tjeskobu. Nevoljko, ali ipak ne posve skupljenih ruku pozdravlja i mačka koji se jednog dana pojavljuje pred njegovim vratima i ne osvaja njegovo srce, ali postaje zanimljiv suputnik. I sukrivac za rasplitanje klupka Samuelova života. Jer, da nije bilo mačka Samuel se ne bi ušuljao u stan Titusu, starcu s gornjeg kata, starčev ga hir ne bi odveo na drugi kraj grada, ondje ne bi u prolazu ramenom dotaknuo djevojku i prisjetio se jednog davnog dodira trepavica na obrazu, a želja za ponovnim susretom ne bi ga odvela u jedan sasvim običan bar s jednim sasvim neobičnim gostom, nostalgičarem za budućnošću. Životni bi kotač ostao miran baš kao i Samuel, a posuđene bi minute nastavile protjecati. Ovako, Samuel je dobio priliku da živi i, premda njegova depresivna priroda stoji na putu priznavanju, doživi ushićenje i strast, ne seksualnu, čak ne nužno niti ljubavnu, jednostavno-životnu. U suštini, naravno, Samuel, kao i svi, traga za ljubavlju i za Gabrielom, personifikacijom tog osjećaja u njegovim očima, no putem će otkriti i mnogo više, prikazat će mu se mnoštvo boja kojima je život obojan, izvučen iz sivila. Upoznat će i riječi i uvidjet će da riječi nisu samo označitelji bez kojih označeno ne bi postojalo, riječi su život, žive svoj život neovisno od naših života i s njima se poekrasno preklapaju.

            Neki su među nama elokventni dok su drugi s riječima manje ili potpuno nevješti. Miralles bez sumnje spada u prvu skupinu jer je, odabravši nevjerojatno jednostavnu temu, onu o ljubavi(ma) i svakodnevici, bez naizgled velikih događaja, samo uz pomoć pravilno i pomno odabranih riječi stvorio, u svojoj deluziji savršen, okoliš za ekscentrične, predivno nestabilne i od stvarnosti odsječene likove čije će vas pametne misli pratiti dugo nakon što priču ostavite među njenim koricama. Tako ćete, uz ljepotu pripovijedanja, moći uživati u antologijama svojstvenoj ljepoti autorovih misli i prenesenih citata. Uz njih ćete još dugo moći razmišljati o tome što ljubav malim slovima zapravo jest, je li ona univerzalni koncept ili se sastoji od malih, svakodnevno življenih stvari bez kojih ne bismo s takvom radošću mogli prigrliti niti veliku Ljubav.

Advertisements