Pravi Petar Pan silno je želio odrasti

Bježeći iz stvarnosti, utočište često pronalazimo u fantastičnom svijetu bajki. No, ponekad i najveće, najljepše ili najpoznatije bajke imaju uporište u stvarnom životu. Crvenkapica je možda bila tek djevojčica prepuna iskrene ljubavi prema svojoj baki, Pepeljugin je princ možda bio prosječan, ali nečijim očima gledano, poseban momak… A Petar Pan? Petar Pan zasigurno nije bio dječak koji nije želio odrasti. Petar Pan, koliko god to teško bilo povjerovati generacijama odraslim na priči o Petru, Wendy, vili Zvončici i Izgubljenim dječacima, uopće nije htio biti Petar Pan, a zvao se Peter Llewelyn Davies.

            Rođen je 25. veljače, 1897. godine kao treći od petorice dječaka u obitelji odvjetnika Arthura i Sylvije Llewelyn Davies, pripadnice poznate umjetničke obitelji du Maurier i tete poznate književnice, Daphne du Maurier. Upravo su bliske veze du Maurierovih i Barrievih dovele do prvih susreta slavnog pisca s dječacima. Sylvijin brat Gerald, najdraži Barriev glumac, na pozornici je oživio nekoliko njegovih likova poput kapetana Kuke i gospodina Darlinga u najranijim izvedbama. Prvi se susret trojice starijih dječaka, Georgea, Johna (Jacka) i Petera i Jamesa Matthewa Barriea zbio u Kensingtonskom parku; dvojica su se starijih dječaka igrala pod budnim okom dadilje Mary Hodgson, a mali je Peter bio još u kolicima. Sam će Barrie kasnije izjaviti kako je lik Petra Pana stvorio gotovo nasilno utrljavajući osobine svih Llewelyn Daviesovih dječaka u jednu osobu, na jednak način na koji se dva štapa trljaju ne bi li se proizvela vatra. Jer Petar Pan upravo to i jest – iskra koju je od dječaka dobio. Zaigranost, toplina, iskrenost i čvrsta bratska ljubav zaista jesu plodno tlo za nastanak prekrasne dječje priče što iskusan pisac kakav je Barrie bio nije propustio primjetiti. Ipak, pri prvom pojavljivanju Petar Pan prikazan je kao novorođenče, a radnju djela Mala bijela ptica pokreće upravo njegov bijeg u Kensingtonski park i pritom doživljene pustolovine. Pa iako su dječaci kasnije tvrdili kako je Barrie od Petera „posudio“ samo ime dok su mu za karakterizaciju njegova najpoznatijeg lika poslužili stariji George i mlađi Michael, ostaje činjenica kako je Barrie upravo Petera isticao kao „pravog Petra Pana“. Ostali su se dječaci, George, John, Michael i Nico, „provukli“ kao Izgubljeni dječaci.

            Nije sasvim jasno što su o iznenadnoj slavi svojih dječaka mislili njihovi roditelji, no zanimljivo je kako su se i obiteljska selidba iz Londona u Hartfordshire i premijera predstave Petar Pan, dječak koji nije htio odrasti odigrale 1904. godine. Nažalost, zaštićeno dječačko djetinjstvo prekinuto je 1907. godine smrću njihova oca nakon koje se oni s majkom vraćaju u London. No, 3 godine nakon supruga i Sylvia Llewelyn Davies umire od raka. Dječaci, naglo otrgnuti iz zagrljaja djetinjstva, doista izgubljeni, dolaze na odgoj i skrb obiteljskom prijatelju Barrieu koji se o njima brine kao da su njegova vlastita djeca i, degutantnim insinuacijama unatoč, taj je čin posvajanja ipak bio motiviran isključivo brigom za dobrobit dječaka koji su mu, očito, prirasli srcu. Jer, u odrasloj su mu dobi dječaci, naročito Peter, zamjerali mnogo toga, no nasilje ili ikakav oblik zlostavljanja nisu bili među njima.

            A pravi Peter kao da se žurio odrasti; s bratom Georgeom pridružio se britanskoj vojsci kako bi sudejlovao u Prvom svjetskom ratu te je kao signalni časnik služio na francuskim ratištima. 1917. godine Peter uz počasti, ali ne bez posljedica zbog proživljenih ratnih užasa napušta vojsku. Njegov brat George nije bio te sreće; poginuo je dvije godine ranije. Po povratku u Veliku Britaniju počeo je, na opće neodobravanje obitelji, udvarati 26 godina starijoj dami. Iako ne posve kratkotrajna, ta je veza ipak bila svojevrstan plod mladenačkog bunta te se prekida u Peterovim ranim dvadesetim godinama, no kako je dama bila vrsna ilustratorica, Peter joj je povjerio ilustriranje Unovačenog časnika Georgea Farquhara za čije se izdavanje pobrinula njegova novopokrenuta izdavačka kuća Peter Davies Ltd., osnovana 1926. Godine. Jedini je pravi Daviesov izdavački uspjeh došao s objavljivanjem knjige uspomena njegove sestrične Daphne na njihova djeda Georgea du Mauriera.

            Je li Peter volio Petra? Iako su se milijuni dječaka (a vjerojatno i pokoja djevojčica) poistovjećivali s dječakom koji nije želio odrasti i njegovim bajkovitim životom u svijetu bez odraslih, Peter je s velikom odbojnošću odbacivao svaku moguću poveznicu s Petrom Panom, nazivajući Barrievu prču najužasnijim od svih remek-djela ikada napisanih. Pisac mu je stoga, s namjerom ili bez nje, završni udarac zadao nakon svoje smrti ostavivši sva autorska prava na Petra Pana Velikoj ormondskoj uličnoj bolnici za djecu u Londonu, a većinu je svojih posjeda ostavio tajnici Cynthiji Asquith. Daleko od toga da je svoje Izgubljene dječake (sada već muškarce) ostavio nezbrinutima, dio nasljedstva pripao je i njima, no postojala su nagađanja kako je upravo to autorovo posthumno negiranje vlasništva nad likom i djelom Petra Pana (i uskraćivanje financijske dobiti koja uz to ide) ono što je „pravog“ Petra Pana gurnulo preko ruba, u zagrljaj ovisnosti o alkoholu. Davies je sebe vidio kao jedinog Barrievog nasljednika jer to bi, smatrao je, na neki način nadomjestilo sva bol i nezadovoljstvo koje je Davies otrpio zbog poistovjećivanja s Petrom Panom. Je li to, posljednje razočaranje, bilo okidač, ono što je Daviesa poguralo da 5. travnja 1960. godine okonča svoj život skokom pod jureći vlak, nije poznato.

            Ipak, ostaje tužna izmaglica, crni oblak nad jednom od najdražih dječjih priča svih vremena. Jer, kao što to često biva s dječjim zvijezdama, ono što toliko uveseli, zagrije i oplemeni živote tisuća malih obožavatelja, zauvijek obilježi i naruši, ako ne i potpuno i trajno uništi život svog glavnog protagonista. Ponekad, čini se, čak ni bajke nisu tako bajkovite promatra li ih se iz veće blizine.

Advertisements