Istina o slučaju Harry Quebert

Kad ste posljednji put pročitali roman, punokrvni roman i uživali u svakoj njegovoj stranici, ne opterećujući se time je li pred vama (ne)dovoljno napet triler, (ne)uvjerljiv kriminalistički roman, (pre)sladunjava romantična priča ili (bes)karakterna psihološka drama? Prečesto brinemo o žanru pod čije bismo okrilje smjestili knjigu u koju zaranjamo, toliko smo željni svemu dodijeliti oznaku, znak raspoznavanja Knjige A od Knjige B, gotovo se grčevito trudimo u knjizi pronaći žanrovske elemente i silno se rastužimo kad nam to ne pođe za rukom. Do te mjere da često propustimo primjetiti dobar i kvalitetan tekst, ne uspijemo osjetiti njegovu životnost i saživjeti se s knjigom, prečesto joj ne dopuštamo da uistinu dopre do nas i dotakne nas u svojoj punini. Jer, očekivali smo „nešto drugo“.

            A „nešto drugo“ od svog života očekivala je i većina stanovnika gradića Aurore u državi New Hampshire; Jenny Quinn sanjarila je o poznatim svjetskim pozornicama dok je Travis Dawn potajice sanjario o njoj, Tamara Quinn htjela je da njena kći učini taj „korak naprijed“ što njoj samoj nikada nije uspjelo, a njen suprug Robert htio je samo biti dovoljno dobar svojoj, vječno nezaraspoloženoj, ženici. Župniku Davidu Kellerganu na umu je bila samo dobrobit njegove petnaestogodišnje kćeri jedinice Nole koja je pak maštala o sretnom životu uz nešto starijeg newyorškog pisca Harryja Queberta. Sve to odvijalo se za ljeta 1975. godine. Trideset i tri godine kasnije, 2008., svoj je san ostvario jedino Travis oženivši Jenny koja je od još uvijek nezadovoljne majke preuzela vođenje lokalne zalogajnice. Harry Quebert postao je jedan od najvažnijih pisaca svoje generacije i ostao jednim od najvažnijih stanovnika Aurore. A Nola? Nolin je san prekinut još tog ljeta ’75te, no potraga za njom završila je mnogo kasnije, 12. lipnja 2008. kada je Harry u svome vrtu, a Noli u čast, poželio zasaditi hortenzije. No, namjesto rađanja novih uspomena, iz dubokog se sna bude stare utvare kada radnici pronalaze posmrtne ostatke. Noline posmrtne ostatke i uz njih rukopis Harryjeve veličanstvene knjige uz vrlo osobnu poruku. Stanovnici Aurore spremni su ga osuditi, ako već ne zbog zločina, a ono bar zbog neprikladne ljubavi.

            Tu nam je priču servirao Marcus Goldman, mlada newyorška spisateljska zvijezda čija je prva knjiga polučila ogroman uspjeh. No, bilo je to prije dvije godine i Marcus se sada, usred stvaralačke krize, za utjehu i savjet obraća upravo Harryju Quebertu, svom profesoru, mentoru i životnom uzoru i na taj način, potpuno svojom voljom, biva uvučen u priču o Noli. Znatiželjan, uporan, nenavikao na poraze i potpuno uvjeren u prijateljevu nevinost, Marcus svojom istragom uništava temelje čvrstog slučaja protiv Harryja što navede narednika Perryja Gahalowooda da Marcusa shvati ozbiljno i prida mu važnost kakvu Sjajni i zaslužuje. Jednako kao što Nola i Harry zaslužuju pravdu i kao što ostali članovi male zajednice zaslužuju znati istinu. No, dolazi li istina uvijek na krilima oslobađajućeg povjetarca ili ponekad ipak projuri poput uragana i pomete sve pred sobom? Sudjelujući u istrazi, prije svega kako bi pomogao prijatelju, Marcus dobiva inspiraciju za novu knjigu, a ista ta knjiga služi kao glavno oružje u rukama istine. Istine koja, zapravo, vezuje koliko i oslobađa. Baš kao i ljubav.

            Upravo je ljubav, a ne pronalazak Nolina tijela ili posljedično pokrenuta istraga, pokretač Istine o slučaju Harry Quebert. Jer malo i naizgled mirno mjestašce kakvo je Aurora prepuno je najgorih, gotovo nezamislivih tajni, no istodobno je i prepuno ljubavi. Nije to ona lijepa, oslobađajuća vrsta ljubavi. Prije bismo mogli reći kako je to ona zasljepljujuća, stežuća, opaka, opasna i otrovna vrsta ljubavi koja nas povezuje, ali prečesto iz krivih razloga. Takva se ljubav i rađa iz krivih razloga, ne iz privrženosti osobi već onome što ona u datom trenutku predstavlja. I nitko od mještana Aurore nije joj uspio umaći, pa niti Nola i Harry. Ona je u njemu vidjela utočište, sigurno mjesto za bijeg od stvarnosti, a on je u njoj pronašao svoju muzu. I naravno da je ta ljubav bila nježna i romantična, nisu li sve proživljene s 15 godina takve. I naravno da ju je on zauvijek čekao. U protivnom ne bi bio onaj romantični junak za kojeg se vrijedi boriti.

            Čini se kako je pokretač radnje, Sjajni Marcus jedini cijepljen od ljubavi i stoga se najčvršće i najstabilnije održava na zemlji. Upravo suprotno, Marcus u sebi krije gomilu ljubavi, ali prvenstveno prema samom sebi. I ta ga ljubav pokreće i navodi da čini sve što čini ne bi li pomogao razriješiti slučaj, skinuti prljavštinu s prijateljeva imena, a sve to kako bi još jednom pokazao koliko je Sjajni zapravo sjajan.

            Sjajan gotovo kao priča u koju nas polako, ali sigurno uvlači. Priča dovoljno napeta da nas održi budnima dokasna, s pravilno odmjerenom dozom humora i likovima dovoljno grotesknim da plešu na granici vjerojatnog i uvjerljivog. Priča čiji je pokretač ljubav, nositelj pisac, a sredstvo knjiga. Kroz jednu knjigu pratimo nastanak druge, nevjerojatan uspon jednog pisca gotovo je uvjetovan padom drugog posluživši tako kao metafora za životni krug koji se nastavlja vrtjeti čak i kada nama od te vrtnje postane mučno. A roman prepun porobljujuće istine pažljivom čitatelju sugerira i jednu oslobađajuću; budemo li se previše slijepo držali pravila, normi i etiketa i pokušamo li sve svrstati u mentalne i metaforične ladice, nesumnjivo ćemo pogriješiti. Možda ćemo propustiti dobru knjigu ili ćemo, možda i nehotice, neki život povesti u krivom smjeru ili zauvijek obilježiti. Za popravak, kao ni za propuštenu knjigu, kasnije nećemo imati vremena.

Advertisements