Od ponedjeljka do petka – prpošno i živahno vikend štivo

Grad treba napustiti tek kada si iscrpio sve njegove mogućnosti.“ Ili kada je grad iscrpio sve tvoje mogućnosti. U svakom slučaju, pravi trenutak, netom prije no što se razočaranje pretvori u očajanje, je ključan kako na nekoć dragu i poznatu panoramu ne bismo gledali pogledom koji ubija. Zašto otići? Zbog novog početka, zbog utapanja u novoj sredini ili izranjanja iz stare, da zaboravimo ili se ponovno prisjetimo…Razlozi za odlazak su, zapravo, jednaki razlozima za ostanak. A što ćemo odlučiti ovisi isključivo o načinu na koji promatramo stvari.

            Savjet o pravom trenutku za napuštanje grada negdje je putem „ulovila“ i Gilly Brown, Londončanka za koju je i višemilijunska britanska prijestolnica postala premalena kako bi pobjegla od slomljenog srca. Ili, bolje rečeno, od uspomena na vrijeme kada je njeno srce, još uvijek cijelo, kucalo u pravilnom duetu s drugim srcem, onim njena zaručnika koji se, netom prije vjenčanja, predomislio. Svatko tko ih nosi sa sobom zna kako uspomene mogu postati (pre)težak teret i kako lako nekoć ispunjen i sretan dom može postati prazna kuća. I vrlo je lako poželjeti stari, gradski život zamijeniti za manje bolan nastavak u novoj sredini. O takvom nastavku, iako ne sasvim sigurna u ispravnost svoje odluke, razmišlja i Gilly. Mlada je, zaposlena i prepuna ideja, grad joj ima još mnogo toga za ponuditi, a velikoj će kući udahnuti novi život otvori li vrata podstanaru koji se javio na njen oglas na stranici Od ponedjeljka do petka. Na taj bi način Gilly zadržala privatnost i slobodu vikendima i popunila kućni budžet iznajmljivanjem slobodnih soba preko tjedna. Čista dobit, bez rizika, sve je elemente pravilno posložila i ubacila u svoju jednadžbu, ali iz nje je izostavila važnu nepoznanicu; podstanara, prezgodnog i uspješnog televizijskog producenta Jacka Bakera.  Jack, čini se, ima sve, a Gilly žarko želi imati njega što joj, nakon nekog vremena, i pođe za rukom, no tek tada njene nevolje počinju jer u jednom se trenu nameće očito pitanje: dok tjedne provodi s njom, što Jack radi vikendom? Isprva tiho, jedva čujno pitanje, postaje sve glasnije i pretvara se u crva sumnje koji je sve više nagriza. Potpirivanju njenih sumnji pomaže i Guy, član zajednice šetača pasa kojoj i Gilly pripada.

            Klasičan zaplet ljubavnih romana; ona ima slomljeno srce, upoznaje njega, tajanstvenog i ne suviše pouzdanog, zabava se pretvara u nešto više, on polako uzmiče u strahu za svoju slobodu i tada se pojavljuje „prijatelj“, onaj koji bi za nju sve učinio, ali ona ga i ne primjećuje. Podloga gotovo svake romantične komedije i toliko puta ispričana priča. Pa zašto nam je onda još uvijek zanimljivo? Volimo sretne završetke i volimo čitati o njima, volimo vjerovati kako nas ljubav negdje čeka čak i kad mi prestanemo čekati nju i zadovoljavamo se „ako može ona, mogu i ja“ premisom. Najčešće razlog popularnosti i čitanja ljubavnih romana leži upravo u tome. No, roman Od ponedjeljka do petka odiše živošću i iskričavošću koja će na vas ostaviti jači dojam od same priče, a Alice Peterson kao autorica zavest će vas neuobičajenim stilom baš kao što će vas Gilly zavesti svojom odlučnošću i sklonošću preuzimanju kontrole, osobinama nesvojstvenim glavnoj junakinji ljubavnog romana. Iako joj nedostaje ponešto od bajkovitosti kakvu čitatelju pruža Cecelia Ahern, Peterson će vas zabaviti duhovitim dijalozima, nepredvidivim dosjetkama i likovima posve nesvojstvenim žanru kojem pripadaju.

            Posve sigurno, ova će vas knjiga ohrabriti na poduzimanje velikih koraka. Ako je za njih došlo pravo vrijeme. U suprotnom, pokazat će vam kako, čak i kada mislimo da je bolje pobjeći i sakriti se, trebamo dopustiti sebi da se ponovno pronađemo i krenemo dalje. Jer nove stvari nisu uvijek „negdje drugdje“, a radost novog početka katkad je i veća u staroj sredini.

Advertisements