Mjesta koja vole knjige : Incheon, svjetska prijestolnica knjige

Milano je svjetska prijestolnica mode. Ili je to možda London? Mogao bi biti i Pariz, a niti New York ne treba isključiti iz utrke. Izbor je, naravno, subjetkivan i ovisi o osobnom ukusu pojedinca, a nerijetko i o trendovima što ih, po diktatu modne industrije, zaljubljenici u modu pronose ulicama tih gradova. A što zajedničko imaju Madrid, Aleksandrija, Bejrut, Port Harcourt, Ljubljana, Buenos Aires i Torino? Svi su ti gradovi, kroz jednogodišnji mandat, svijetu pokazali i dokazali kako knjige i čitanje nikad ne izlaze iz mode. Ti su gradovi, naime proglašeni  svjetskim prijestolnicama knjiga. A ove je godine čast da se podiči tom lijepom titulom i odgovornost da proširi svoju čitateljsku zajednicu pripala južnokorjeskom gradu Incheonu.

Incheon, južnokorejski megalopolis u središtu zapadne obale korejskog poluotoka mogli bismo nazvati i simbolom napretka. Istom upornošću, marljivošću i zajedništvom, kojom su, pogleda čvrsto uprtog u budućnost, njihovi pretci od malog ribarskog mjesta od Incheona stvorili metropolitansko središte površine od gotovo 1100 četvornih kilometara, današnji su stanovnici Incheona podigli grad u čijem su središtu kultura, obrazovanje i, naravno, knjiga. A želja da upravo Incheon postane svjetska prijestolnica knjige bila je golema te ih niti prethodno odbijanje njihova programa nije obeshrabrilo; nakon 2011. kada je Bangkok zadovolio visoke UNESCOve kriterije i slijedeće godine, kada je prednost dana nigerijskom Port Harcourtu, 2013. i UNESCO je prepoznao upornost, kvalitetu i raznovrnost programa što ju je Incheon spreman ponuditi i proglasio ga svjetskom prijestolnicom knjige.

A čime je točno Incheon pridobio povjerenje Generalne skupštine UNESCOa i njihovih partnera iz Svjetske zajednice nakladnika (IPA), Međunarodne federacije knjižara (IBF) i Međunarodne federacije knjižničnih društava i institucija (IFLA) i postao petnaesti nositelj ove titule? Programom pod nazivom „Knjiga za sve“ koji, uz moto „Čitanjem do samootkrivenja“, u čije su središte postavljene potrebe informacijski depriviranih društvenih skupina; građana koji nisu izvorni govornici korejskog jezika, osoba s posebnim potrebama, osoba koje ne mogu čitati crni tisak, starijih osoba i djece. Svoju su nakanu organizatori upisali i u simbol prijestolnice knjige; otvorenu knjigu kao svojevrsni znak beskonačnsoti potencijala što se krije u knjigama, njihove bezvremenosti i lakoće kojom nadilaze prostorne, generacijske, društvene, etničke, rasne i sve ostale zapreke.

Kulturološka, jezična, etnička i rasna raznolikost čine svakodnevicu gradova poput Incheona. Te su raznolikosti, bez sumnje, veliko bogatstvo, ali sa sobom nose i veliku odgovornost jer na tvorcima kulturnih politika je zadaća stvaranja informacijskog, literarnog i kulturnog okruženja u kojem će se svaki građanin osjećati dobro i sigurno. Stoga je i incheonski program stvaran s ciljem osiguranja slobodnog pristupa informacijama za svakog građnina, neometanog pristupa knjigama i čitanje bez teškoća. Štoviše, ne samo pružiti mogućnost već i naučiti korisnike da vlastitu potrebu prepoznaju i sami, u vlastitom mikrookruženju, stvore mogućnosti i tako lanac prošire dalje. Upravo ta ideja prenašanja znanja i nastavljanja akcija započetih u godini mandata, srž je UNESCOve ideje, a dugotrajna vrijednost i korist što će je projekt imati za lokalnu zajednicu jedan od osnovnih kriterija pri odabiru. Usto, vrlo je važan gradski, lokalni i nacionalni angažman te stupanj uključenosti službenih tijela i nevladinih organizacija u provedbu programa, suradnja s udrugama koje promiču prava pisaca, nakladnika, knjižara i knjižničara te sukladnost programa sa slobodom izražavanja, slobodom medija i slobodnim protokom znanja i informacija.  A grad pod čijim okriljem djeluje 261 knjižnica svoje je programe podijelio u pet tematski raznovrsnih cjelina i time dokazao kako će se u Južnoj Koreji slijedeće godine na gradskim ulicama doslovce živjeti knjige. Među ostalim, otvorit će se mnogobrojni book cafei čija će osnovna namjena biti da služe kao mjesto susreta zaljubljenika u knjige željnih razgovora o pročitanome ili u potrazi za novom preporukom. Knjiga će se izmjestiti iz svog tradicionalnog knjižnično-knjižarskog okruženja i zaposjesti ulice u brojnim uličnim sajmovima, a zaljubljenici u glazbu uživat će i u koncertnim djelima inspiriranim književnim naslovima, kako onim postojećima tako i netom dovršenim, stvorenim posebno za ovu priliku.

Naposljetku, knjige spajaju. One su mostovi, glasnici čije poruke dopiru i kroz zatvorena vrata i često su upravo knjige (kao nosioci povijesti, kulture, identiteta) spajale odavno razdvojene narode, a to će pokušati i ove godine. Južnokorejski će nakladnici, naime, otisnuti primjerke djela najpoznatijih nacionalnih pisaca na kineskom, filipinskom, tajlandskom i japanskom jeziku i ponuditi ih na čitanje svojim sugrađanima, izvornim govornicima tih jezika. Istom mišlju vođene, više od 4000 knjiga će krenuti put japanskog Kobea, nigerijskog Port Harcourta i kineske provincije Jilan, a gotovo 1000 knjiga prijeći će tako čvrsto zatvorenu granicu i probiti se do Sjeverne Koreje.

Time će UNESCOva misija promicanja knjige i čitanja i smanjenja alarmantnog broja od 173 milijuna nepismenih mladih ljudi u svijetu još jednim malim korakom krenuti naprijed. Tu će misiju Incheon nastaviti i nakon što 23. travnja slijedeće godine titulu Svjetske prijestolnice knjige preda poljskoj Varšavi koja će, po prvi put u povijesti, istovremeno nositi titulu Svjetske prijestolnice knjige i Europske prijestolnice kulture.

Advertisements