Znate li što je Diamond Sutra? Najstarija tiskana knjiga na svijetu

Godina je 1900. Europa s nestrpljenjem iščekuje ulazak u dvadeseto stoljeće, ni ne sluteći kolike će promjene s njime nastupiti. Pomicanje, sužavanje pa i brisanje granica, kako geografskih, tako i ideoloških, kulturnih i onih u svijesti svojih građana. Istodobno, 1900. godine u kineskom gradu Dunhuangu, na rubu pustinje Gobi, u kineskom dijelu Centralne Azije jedan je budistički samostan pripreman za obnovu. I tijekom tih priprema monah Wang Yuanhu oktrio je zidnu pukotinu u spilji za meditacijom. Vođen znatiželjom, zakoračio je u skrivenu prostoriju. I otkrio kulturološko blago, krunski dragulj svjetske književne i kulturne baštine. Prvu datiranu tiskanu knjigu.

            Rašireno je vjerovanje o Johannesu Gutenbergu kao prvom svjetskom tiskaru i pokretaču komunikacijske revolucije. No, istina je, zapravo, kako je Gutenberg bio prvi europski tiskar. Jer, ono što je u Europi otkriveno u petnaestom stoljeću, na Istoku su poznavali stoljećima prije. Tako su u Kini rezbarene drvene ploče još od šestog stoljeća korištene za reproduciranje tekstova, a pomična metalna slova u trinaestom su stoljeću korištena za tiskanje u Koreji.

            Kako je umijeće tiskanja knjiga u Kini bilo poznato i ranije, zasigurno postoje i knjige starije od Diamond Sutre, centralnog teksta indijskog budizma. No, njena posebnost leži u mogućnosti točnog određivanja datuma njena tiskanja. U kolofonu, naime, stoji kako je tekst „s poštovanjem, u korist oba svoja roditelja, a za slobodnu javnu distribuciju, načinio Wang Jiz na petnaesti dan četvrtog mjeseca devete godine Xiantunga“  što odgovara 11. svibnju 868. godine. Teško je povjerovati kako je ovaj pet metara dug svitak ostao zaboravljen više od tisuću godina, no još je nevjerojatnije kako je samo pukom slučajnošću otkrivena njegova prava vrijednost. Naime, monah Wang je prilikom posjeta „spilji s blagom“ otkrio više od 40 tisuća svitaka i, premda je naslućivao njihovu vrijednost i iskreno im se divio, nije uspio pobuditi interes u samostanskih čelnika te je prostorija ostala netaknuta sve do 1907. godine kada je u Dunhuang, vođen glasinama o postojanju izrazito starih, kako je čuo, religijskih rukopisa istočnjačke tradicije, stigao mađarsko-britanski istražitelj Aurel Stein. Monah je odbio pustiti Steina u spilju, ali mu je dopustio da,  u tajnosti i preko noći, pregleda nekoliko spisa, a ovaj je, shvativši da vrijednost pronađenog nadmašuje glasine, ponudio otkupiti svih 40 tisuća svitaka. Njegov je prijedlog odbijen, ali ipak je uspio od opata kupiti 5 tisuća svitaka za 150 funti, a najstariji potpuno očuvan primjerak datirane tiskane knjige samo se pukom srećom našao među njima.

            Vrativši se u London, nastavio je, uz pomoć svog kineskog prevoditelja, rad na tekstovima i 1911. otkrio je vrijednost i važnost pet metara dugog svitka. Ipak, osim kulturološke važnosti, i danas je vrlo malo poznato o povijesti teksta i mjestu što ga on zauzima u istočnjačkoj religijskoj književnosti. Postoji tek pretpostavka japanskih znanstvenika kako je riječ o tekstu iz vrlo ranog razdoblja razvoja iste.

            I bez te spoznaje, zahvaljujući kolofonskom zapisu, Diamond Sutra važno je otkriće i kao takvo se čuva u Britanskoj knjižnici u posebnim uvjetima, nedostupan javnosti. Njegova je kopija dostupna na internetskim stranicama Knjižnice kao i onima Projekta dunhuangških spisa i time je želja njegova tvorca – slobodna i besplatna distribucija – nakon tisuću godina napokon ostvarena.

Advertisements