Eleanor i Park : kada knjiga zvuči kao pjesma

Godina je 1986. David Bowie je pjesmom Absolute Beginners rasprostro savršenu glazbenu kulisu za sve prve ljubavnike i prve ljubavi; prekrasno tužnu, nostalgičnu već u samom nastanku i tako upečatljivu. Godina je 1986. i svijet je potresla najveća nuklearna katastrofa svih vremena. Godina je 1986. i njih dvoje jednostavno nije briga….Jer Eleanor i Park ne slušaju glazbu Davida Bowiea. Jer eksplozija koja potresa njihove svijetove snažna je i razorna, nepredvidivih i nesagledivih posljedica…

Eleanor i Parka spojilo je dijeljenje – sjedala u školskom autobusu, stripova pročitanih na putu do škole i statusa neprilagođenih u tom istom autobusu i školi. Ona je svoju etiketu „zaradila“ položajem nove djevojke, oblakom kovrčave, crvene kose, nešto zaobljenijom tjelesnom građom i osebujnim odjevnim kombinacijama. On je, pak, kao jedini Azijat u Omahi i još k tome poprilično neobičnih glazbenih odabira bio laka meta, a svoju je situaciju ipak ponešto popravio predpubertetskim ljubakanjem s najpopularnijom curom u kvartu, školi i općenito. Zaljubljenost ih nije pogodila iznenada, nije im se ni prikrala. Jednostavno se dogodila. Za vožnji do škole, među mnogim spuštenim, poneki je pogled pobjegao u stranu i zaustavio se na njenim pjegicama. Nisu bile slatke, živcirale su ga. Povremeno bi pogled, inače čvrsto uprt u njeno krilo, skliznuo na njegove ruke i, premda ju je taj mali Azijatić poprilično izluđivao, strast za čitanjem, makar i stripova, nadvladala je i sram i osjećaj nelagode pa i osjećaj trajne iritacije drugom osobom. I tako je počelo. Nikada to nije postala jedna od onih eleanoripark romansi, tinejdžerskih iskazivanja ljubavi na školskim hodnicima, veza pri kojima svi ostali njihova dva imena izgovaraju kao da su jedno, bez razmaka i stanke. On je i dalje bio Park, petnaestogodišnjak iz sretne američko-koreanske obitelji, mladić čiji je najveći problem kako naučiti voziti auto s mjenjačem i kako svoje izbore učiniti što podnošljivijima vlastitom ocu. A ona je i dalje bila Eleanor, njegova vršnjakinja iz posve disfunkcionalne obitelji, bez vlastite četkice za zube, čak i bez vrata na ulazu u kupaonicu, s očuhom čije ponašanje varira od pasivno-agresivnog do divljački nasilničkog i s najstrožom zabranom približavanja dečkima.  No, mogućnost pripadanja, ljepota zaljubljivanja i obećanje otkrivanja i proživljavanja nekih dubokih osjećaja nadilaze zabranu i sve opasnosti što ih njeno kršenje sa sobom nosi i vrlo polako slučajni dodiri u autobusu prerastaju u poluglasno izgovorene rečenice i jedva potisnutu želju da napokon umaknu pogledima njegovih roditelja i bar nakratko ostanu sami. Polako i nesigurno, Park je zavolio Eleanor. A ona je to znala.

Reći kako je Eleanor i Park samo još jedna priča o tinejdžerskoj ljubavi jednako je kao reći da su osamdesete u glazbenom smislu bile samo čisti horor i staviti točku. Možda. Na prvi pogled. Zagrebete li samo malo ispod površine ili, u ovom slučaju, predate li se čitanju u potpunosti, uvidjet ćete koliko se slojeva i koliko razmolikosti krije ispod površine. Jer Eleanor i Park nije još jedna, ona je Ona jedna knjiga o prvoj ljubavi, o odrastanju i sazrijevanju i svim mukama što ih oni sa sobom nose, Ona jedna čija vam priča ne smije promaći. Iako nije priručnik, među njenim se recima krije proživljena, savjetnička mudrost kakvu nećete pronaći ni u jednoj Odgoji svog tinejdžera ili Preživi pubertet knjizi. Autorica Rainbow Rowell ne uljepšava likove nepotrebnim kozmetičkim popravcima. Upravo suprotno, ona ih ogoljuje, ostavljajući ih mjestimice surovo stvarnima, nesigurnima i preplašenima, zbunjenima i dezorijentiranima, istodobno užasnutima i oduševljenima vlastitim izborima. Dopušta im da žive i oni tu životnost, vrlo vješto pričajući svoje priče, prenose na čitatelja.

Hrabro i glasno, s tek povremenim, adolescenciji svojstvenim, nesigurnim zastajkivanjima, Rowell gradi priču ostavljajući pritom dojam da se i likovi u njoj, posve prirodno i nenamjerno grade i dopuštajući čitatelju da se prisjeti. Ili pripremi, ovisno o dobi u kojoj su ga Eleanor i Park zatekli. Odrastanje, naravno, nikad nije jednostavan i pravocrtni proces pa se autorica vješto poigrava i s, u formativnim godinama katkad vrlo labavim, granicama rodnih identiteta dovodeći katkad glavne likove u rubne situacije. Mladić čije tušem iscrtane oči izluđuju njegova oca i djevojka čija nimalo damska odjeća do samog ruba tjera njegovu majku, ali i raspiruje maštu koju ne bi trebala, uzburkali su duhove u nekim, još uvijek zatvorenim krajevima SAD-a. Tužno je što se tom problemu posvetilo kudikamo više pozornosti od onog što se cijelo vrijeme proteže u pozadini mjestimice grubo izlijećući na površinu. Čitati Eleanor i Parka je kao slušati Suzanne Vega i njenog Luku; cijelo vrijeme nad vama visi crno obećanje obiteljskog nasilja i zlostavljanja djeteta, nikad se ne razotkrivajući do kraja. Naslućujete ga, možete ga osjetiti, gotovo pa i vidjeti, ali kao da i nehotice zatvarate oči, okrećete glavu, usredotočujući svoju pozornost na ono stvarno i opipljivo, ostavljajući to nedorečeno u sferi mogućeg. Sve dok vas ne pogodi.

Priča o Eleanor i Parku priča je o čudesnoj ljubavi, o dečkima koji su malo više junaci i curama koje su malo više umjetnička djela. Zapravo, priča je to kakvu svatko nosi sa sobom prisjećajući se svoje prve zaljubljenosti; savršene oaze u nesavršenom životnom, adolescentnom, trenutku. Ova je priča atmosferična, topla, duboka, pametna i bolno stvarna. Ponekad je problem s young adult literaturom što je pišu autori odavna izašli iz tih osjetljivih godina. Pa iako bi odlika svakog pravog stvaratelja trebala biti mogućnost dočaravanja onog čega nema ili evociranja onog što je odavno prošlo, ne polazi to svakome za rukom. Rainbow Rowell stvorila je priču o dvoje tinejdžera i uspjela je ispričati upravo njihovim glasovima, bez nepotrebnog banaliziranja ili suvišnog lamentiranja.  Stoga, imate li ovog ljeta listu za čitanje i na njoj samo jedno mjesto rezervirano za YA literaturu, poklonite ga Eleanor i Parku. A oni će vam, zauzvrat, pokloniti mnogo više od sjećanja…

Advertisements