Godina u kojoj sam upoznala tebe je i Godina u kojoj je upoznala sebe

Da bi poletio, prvo moraš očistiti krila od govana. Ovako oštra, izravna i bez puno okolišanja izrečena misao nije prvo što vam padne na pamet upitaju li vas za po(r)uku najdraže vam bajke. Ali je, na neki način, sukus mnogih davno i manje davno pročitanih priča. Pometi ispred svojih vrata, promijeni se, izgradi se, očeliči se, narasti kao osoba… Ne poručuje li nam to najdraža literatura još od najranije dobi prateći nas dalje kroz život?  U bajkama ste naučili kako uvijek pobjeđuje dobro, zašto je dobro biti dobar i kako se unutarnja ljepota zrcali kroz vanjsku. Priručnici za samopomoć širokim su čitateljskim masama ukazali da tome i nije baš uvijek tako; nesavršeni smo, opterećeni problemima i nismo uvijek lijepi, ni iznutra ni izvana. ali trud se, kažu, uvijek isplati i slijeditte li neki od raznih priručnika za sve sigurno ćete uspjeti. I onda se pojavila Cecelia Ahern; njene su knjige mrvicu preodrasle da bi bile klasične bajke, suviše bajkovite da bismo ih svrstali u ladicu s običnim ljubićima i tako prepune pozitivnih misli da ćete u njima, čak i ne tražeći, pronaći mnogo više no i u kojem samopomoćniku. I zato, kad Cecelia kaže da je prije leta potrebno jedno temeljito čišćenje, to je uistinu tako. No, pitanje je, što kada ne znate da su vam krila uneređena?

            Možda ne znate vi, a nije znala ni Jasmine, djevojka floralnog imena čiji se život našao na prekretnici po prisilnom odlasku na vrtlarski dopust. Godinama je uspješno stajala kao pozadinska, pokretačka kreativna snaga novih ideja i novih projekata, no te je projekte češće prodavala no privodila kraju. Njenom partneru Larryju to se nije svidjelo, no ideja o Jasmine – poslovnoj suparnici činila mu se i manje primamljivom i tako se Jasmine našla na vrtlarskom dopustu. Ne smije raditi, ali dvanaest će mjeseci primati plaću kao da svaki dan odlazi na posao. San snova, mislite? I Jasmine se osjećala kao da cijeli dan markira iz škole i taj je osjećaj bio urnebesan – prvih nekoliko puta. A poslije? Previše slobodnog vremena i premalo pred sobom jasno istaknutih ciljeva rijetko su sastojci za jednadžbu s pozitivnim rezultatom. Neki posegnu za vrećicom čipsa, drugi za čokoladom, treći prazno zure u zid, četvrti najboljeg prijatelja pronađu u boci, a Jasmine je, s katnog prozora svoje kuće u nizu voajerski promatrala život svojih susjeda. Posebno jednog susjeda, omraženog joj radijskog voditelja i DJ-a, Matta Marshalla. Živcira je preglasan Paradise City Guns’n’Rosesa što trešti svake večeri kad se, pijan i bučan, vraća k ženi i troje djece u kuću preko puta, ne može podnijeti njegovu nametljivu aroganciju i bahati stav, a opet svake noći sa svog prozora promatra situaciju u i oko doma Marshallovih.

            Ima li to Cecelia novu priču? U ovom trenutku sudeći, nema. Godina u kojoj sam te upoznala vješto je spojena preslika nekih ranijih priča; Jasmine je izvana savršena, iznutra iskrzana, na prekretnici života, nemoćna izaći na kraj sa samom sobom kada se u njenu životu pojavljuje „ON“, u još gorem stanju od nje, voljan i spreman za spašavanje i novi životni početak. Već viđeno, već čitano? Još se jednom pokazuje da unaprijed ne treba osuđivati, a tek po završetku posljednje rečenice možemo prosuđivati. Jer u ovoj priči Ahern ne popravlja „njega“, ako išta, popravlja „nju“. Po prvi put naglasak nije na polaganom i strpljivom razvoju ljubavne priče već na sporom, ali upornom i ustrajnom radu glavne junakinje same na sebi. Naslov Godina u kojoj sam te upoznala više je značan; u toj je godini Jasmine upoznala samu sebe, sebe toliko daleku od onoga što je o sebi mislila da o njoj isprva razmišlja kao o nečemu vanjskome, upoznala je „njega“ čije su nesavršenosti razbile njenu dihotomiju dobro-loše u kategoriziranju drugih ljudi, njega čije su joj mane dale snagu da osvijesti i umanji vlastite, njega koji ju je ponekad nosio, njega kojem je i sama često bila oslonac, njega koji joj je postao prijatelj. Za razliku od Na kraju duge gdje cjeloživotni prijatelji dokazuju da za ljubav nikada nije kasno, u Godini u kojoj sam upoznala tebe jedna, gotovo pa cjeloživotna, odbojnost ustupa mjesto pravom i iskrenom prijateljstvu. Naravno, bez ljubavi ne ide, no ona ovog puta nije cilj, a nije ni sredstvo. Ona je nagrada, laka, neopterećujuća i ispunjavajuća, lepršava ljubav kakvu će iskusiti oni koji se kroz ljubav ne traže, ali se u njoj itekako pronađu.

            Mnogi će ovoj priči zamjeriti dozu ustajalosti, mirnoće i vrlo polaganog, pravocrtnog tijeka. Nema tu velikih događaja niti neočekivanih obrata, zapleta i grandioznog finala. Ova je priča svojevrsno putovanje. Putovanje kroz godinu u životu kakvu je svatko od nas, vjerojatno, prošao. Onu godinu u kojoj se, naizgled, nije promijenilo ništa, ali, osvrnuvši se unatrag, primjećujete da se promijenilo sve. Tada shvatite da cilj možda i nije tako bitan kao sve ljepote, stranputice i prepreke na koje ste naišli tijekom putovanja. I tada shvatite koliko je, zapravo, uzburkano sve ono što se odvija ispod površine, kako u toj životnoj godini, tako i u ovom romanu. Tada će se, možda, poruka s početka ovog teksta izmijeniti u nešto prihvatljiviju, a ta je da čuda rastu samo tamo gdje ih posiješ.

Advertisements