Čajanka s Lynn Shepherd : “Ondje gdje nastaju tišine,praznine i pukotine među činjenicama, tamo si dopuštam nagađati”

   Ljubav između zagrebačke književne publike i nježnih plavuša oštrog pera prenijela se i na ovogodišnje izdanje Interlibera. Nakon što je lani, večer uoči službenog otvorenja sajma u Vip clubu gostovala američka profesorica povijesti i autorica All souls trilogije Deborah Harkness, ove je subote na čajanku s Lumenom i svojim poklonicima stigla britanska profesorica književnosti Lynn Shepherd, hrvatskoj publici poznata po romanima Fatalna bliskost i Probodeno srce. Dvije su autorice, osim po pretakanju svog stručnog znanja u književna djela i konstruiranju radnje oko povijesno utemeljenih činjenica, osobite i po novinama što ih unose u žanorve pod čijim se okriljem smjestila njihova književnost; za Harkness to je vampirski, a za Shepherd kriminalistički roman.

            Osim, na hrvatski prevedenih, Fatalne bliskosti i Probodenog srca, Shepherd je objavila i roman Murder at Mansfield Park. Bio je to literarni prvijenac samozatajne profesorice engleske književnosti, a kako je otkrila u razgovoru s glumicom Jelenom Veljačom,  u konzekutivnom prijevodu Lovre Škopljanca, Austeničinim je romanima fascinirana još od svoje osamnaeste godine kada je, kako bi se pripremila za završne ispite, detaljno i podrobno iščitavala njene romane i uvidjela kako je riječ o izrazito složenim i stilski dorađenim djelima. Pa iako se pisanjem ozbiljnije počela baviti tek godinama nakon diplome, prvi spisateljski cilj što ga je pred sebe postavila bilo je unijeti roman tajne u romantičnu književnost i spojiti užitak čitanja Jane Austen sa zločinom koji treba riješiti. Iako čitatelji često bivaju zapanjeni mračnom stranom što ju je unijela u Mansfield Park, autorica ističe kako joj cilj nije bio napisati gotički, već kriminalistički roman, smjestiti ubojstvo među korice Austeničina romana i unijeti mrak u romane lišene mračnog iako je vrijeme u kojem se odvija radnja mrakom obilovalo.

            Za razliku od prvog, druga su dva romana izrazito gotička i Shepherd je za njih posudila povijesne likove, mlade romantičare lorda Byrona i Percyja Bysshea Shelleya te njegovu suprugu Mary Shelley. Kaže kako su mladi romantičari divan izbor za svakog pisca jer su istodobno tako osebujni i zanimljivi, nepresušan izvor inspiracije. Naravno, premda likove posuđuje iz stvarnosti, priču konstruira oko tišina, praznina i pukotina među činjenicama. Zanimljivom ističe priču o bračnom paru Shelley, o čijem životu nema mnogo autentičnih zapisa te se daje naslutiti kako su dokumente sami uništili ne bi li ostavili što manje podataka o vlastitu životu. Želi, kaže, pisati priče o stvarima koje bi nam inače ostale skrivene, nepoznate. „To je prednost pisanja fikcije pred pisanjem biografija; fikcija vam dopušta spekulirati, no kao i kod biografija, morate se držati nekih činjenica. Ipak, pravi je izazov pronaći zanimljivu i neobičnu, a smislenu priču vrijednu pričanja.“

            Sva ta istraživanja, naravno, iziskuju mnogo uloženog vremena i zahtijevaju izvore informacija mnogo složenije od onih dostupnih na internetu. Autorica je, kako sama ističe, sretna što živi u Oxfordu, u neposrednoj blizini jedne od najvećih svjetskih knjižnica, oksfordske Bodleiane gdje se povijesni likovi, gotovo doslovno, vraćaju u životu. I sama je veći dio procesa Shelleyeva oživljavanja provela sjedeći ispod njegova portreta. Likovima se nastoji što više približiti i upoznati ih kroz njihove osobne zapise, rukopise i pisma kako bi ih kasnije mogla što vjernije prenijeti u roman i u tom joj je smislu knjižnica od neprocjenjive važnosti. Ipak, ne umanjuje važnost tehnologije jer mogućnost skupnog pretraživanja teksta unutar odabranih knjiga bila joj je od izuzetne pomoći pri obogaćivanju vlastitog rječnika izrazima kakve je koristila Jane Austen za potrebe pisanja prvog romana.

            Budući da je i radnja Probodenog srca, utemeljenog na Stokerovom Drakuli smještena u drugu polovicu devetnaestog stoljeća, autorica je za kraj otkrila kako bi se voljela okušati u pisanju suvremenog romana, smještenog u moderno doba i suvremeni kontekst. Bit će to za nju pravi izazov, kaže, jer dosad je sve svoje tekstove obavijala velom prošlosti. Iako neistraženo područje, suvremenost joj zacijelo neće predstavljati problem jer Lynn ideja ne nedostaje, a povodi se i za savjetom koji je dala mladim budućim hrvatskim piscima pa, uz dozu potrebne sreće, ulaže mnogo napornog rada kako bi se njena djela pred publikom pojavila toliko stilski uređena. Publika to, naravno, prepoznaje i s nestrpljenjem očekuje njen novi roman. Prijevod prvijenca ili suvremenu priču, manje je važno.

Advertisements