“Zašto da junak nastavka Škole kreativnog pisanja ne bude-književni lik?”

        Može li se pisanje naučiti ili je ono dar, urođeni talent čijem je razvoju potrebno tek malo pažnje, interesa i ljubavi? Odgovor na to pitanje vjerojatno se nalazi na pola puta; upornošću i marljivošću ubiru se najznačajniji plodovi, no prirodna nadarenost vrlo je poželjan sastojak spisateljske jednadžbe. Kako bi se nadarenost razvijala i kanalizirala u pravom smjeru, u posljednje vrijeme raste broj tečajeva, radionica i škola kreativnog pisanja, čiji voditelji, mahom eminentni domaći autori, pisanju pristupaju iz različitih kuteva i svoje polaznike motiviraju kroz različite koncepte. Vrlo zanimljiv koncept ispreplitanja momenata iz trosložnog romana 1Q84 Harukija Murakamija i kurikuluma radionica, za polaznike proljetnog semestra Ekspres-škole kreativnog pisanja osmislila je Milana Vuković-Runjić.

            Nakon velikog uspjeha, i iznimnog interesa polaznika za šestotjednu, Ekspres školu kreativnog pisanja što se od sredine studenog svakog ponedjeljka odvijala u prostoru knjižare Vuković&Runjić u zagrebačkoj Teslinoj ulici, mjesec dana po završetku zimskog ciklusa, u ponedjeljak, 25. siječnja s početkom u 18.30 sati knjižara (d)očekuje polaznike drugog, proljetnog semestra. Polaznici će od Milane Vuković-Runjić, književnice s dugogodišnjim spisateljskim stažem i autorice brojnih kolumni, urednice, nakladnice i knjižarke kroz devetotjedni ciklus naučiti kako napisati dobru knjigu. Poetsko u književnici Milani Vuković-Runjić susrest će se s racionalnim u urednici i nakladnici Milani Vuković-Runjić i time dodatlno obogatiti iskustvo polaznika Škole.

            A pri pripremi ovosemestralnog izdanja Ekspres-škole voditeljicu je nadahnulo i Murakamijevo propitivanje o tome tko je pisac kao i temama iz njegova 1Q84, svojevrsnog lajtmotiva ovog izdanja Škole. „Zamislite da se zovete Tengo, da ste mladi profesor matematike koji sanjari o tome da postane pisac, no umjesto toga dobije zadatak da preradi roman djevojke po imenu Fukaeri. Radeći na njezinom rukopisu, Tengo shvati što je pisanje i kakvu priču želi napisati. Upoznajući se s Tengovim metodama, pokušat ćemo ih primijeniti i na vlastito pisanje. Zašto da junak nastavka Škole kreativnog pitanja ne bude – književni lik? Svakog ponedjeljka nakon uvodnog predavanja poslužit ćemo se jednim njegovim promišljanjem i primijeniti ga na vlastite rukopise“, objašnjava nit vodilju Milana Vuković-Runjić.

            Svi zainteresirani za ciklus što započinje 25. siječnja i završava 21. ožujka, što ukupno iznosi devet termina u trajanju od jednog i pol sata, mogu se prijaviti na mail vukovicirunjic01@inet.hr ili broj telefona 01/4810-742. Cijena programa iznosi 400 kuna, plativo u dvije rate, a svaki polaznik dobiva i poklon knjiga za „vjetar u spisateljske prste“. Za sve neodlučne i one koji o samom programu žele znati više, isti prenosimo u cjelosti.

25. siječnja

DA BUDE ZADOVOLJAN, TREBALO MU JE SAMO NJEGOVO NALIVPERO MONT BLANC, NJEGOVA PLAVA TINTA I LISTOVI PISAĆEG PAPIRA, SVAKA STRANICA ISCRTANA S ČETRISTO PRAZNIH KVADRATIĆA SPREMNIH DA PRIHVATE ČETRISTO ZNAKOVA.

(Pisac i njegovo djelo, strah od papira, ekrana, početka)

  1. veljače

SKLOPIO JE OČI I DUGO OSLUŠKIVAO KAPI KAKO KAPAJU IZ ONOG IZVORA U NJEMU. I S VREMENOM SU MU PRIRODNO NAVRLE I RIJEČI. MALO-POMALO, BEZ IKAKVE ŽURBE, POČEO IH JE OBLIKOVATI U REČENICE.

(Nadahnuće i kako ga dosegnuti- od romantičarske vizije do postmodernizma)

8. veljače

BIRAO JE RIJEČI S PAŽNJOM MAJSTORA KERAMIČARA KOJI ODABIRE SAVRŠENI KOMAD PLOČICE DA ISPUNI USKI PROREZ NA PODU KUPANOCE I RAZGLEDAVA GA SA SVIH STRANA DA VIDI UKLAPA LI SE.

(Je li pisanje «nepodnošljivo lako» ili do bola teško? Kako odabrati prave riječi za vašu priču?)

15. veljače

UHVATIO SE SLJEDEĆEG ZADATKA, A TO JE DA IZ ODEBLJALOG RUKOPISA UKLONI SVE ŠTO NIJE NUŽNO, DA IZREŽE SVAKI SUVIŠNI KOMADIĆ MASNOG TKIVA.

(Krojenje, rezanje, prekrajanje: posao kojim se ne bave samo krojači)

22. veljače

STIL JE TREBALO ZNATNO POBOLJŠATI, ALI HOĆE LI MOĆI TO IZVESTI ADA NE UNIŠTI TEMELJNU PRIRODU I UGOĐAJ DJELA. NIJE LI TO ISTO KAO DATI LEPTIRU KOSTUR?

(Mikrostrukture stila i kako ih pokoriti?)

29. veljače

IZBACIO JE SVAKU NAZNAKU EGA, OTRESAO SVE SUVIŠNE UKRASE I IZBRISAO SVE VIDLJIVE TRAGOVE NAMETNUTE LOGIKE. ZADAVAO SI JE TOČNO ODREĐENO VRIJEME DA PROŠIRI TEKST KOLIKO IDE, A ZATIM OPET DA SKRATI TEKST KOLIKO IDE.

(«Čarobno» smanjivanje i povećavanje teksta- je li to moguće u zbilji, ili samo u bajci?)

7. ožujka

ISPRINTAO JE GRUBU VERZIJU, SPREMIO DOKUMENT U MEMORIJU, ISKLJUČIO RAČUNALO II ODMAKNUO GA NA JEDNU STRANU STOLA. ZATIM JE, S OLOVKOM U RUCI, JOŠ JEDNOM POMNO PROČITAO CIJELI TEKST, OVAJ PUT NA PAPIRU. DOJAM ŠTO SU GA OSTAVLJALE RIJEČI KOJE JE BIRAO MIJENJAO SE OVISNO O TOME JE LI IH PISAO OLOVKOM NA PAPIRU ILI IH UKUCAVAO NA TIPKOVNICI. I JEDNO I DRUGO BILO JE NUŽNO.

(Strogo i strože: nakon «gotove» knjige nfeizbježno je čitanje s olovkom u ruci, križanje i nadopisivanje)

14. ožujka

I PONOVNO JE IZBACIO DIJELOVE KOJI SU MU IZGLEDALI SUVIŠNIMA, DAO MESA ODLOMCIMA KOJI SU DJELOVALI KAO DA IH TREBA POJAČATI I REDIGIRAO CIJELE DIJELOVE TAKO DA SE GLATKO UKLOPE U OSTATAK PRIČE. TAMO GDJE RIJEČI NISU SAVRŠENO PRISTAJALE, USKLAĐIVAO JE OBLIK. NAJMANJA RAZLIKA U NIJANSI MOGLA JE OŽIVJETI ILI UGUŠITI ODLOMAK.

(Najteže je na kraju: briga o svakoj riječi u vašem tekstu i svijest o tome koliko su detalji bitni)

21. ožujka

JOŠ JEDNOM NA ZASLONU PROČITAO JE PREPRAVLJENI TEKST. NIJE LOŠE, REKAO JE SAM SEBI. SVAKA REČENICA IMALA JE POTREBNU TEŽINU, A TO JE CIJELOJ STVARI DAVALO PRIRODAN RITAM.

(Sami smo svoji prvi i najstroži čitatelji. Možda ćemo biti zadovoljni s našim rukopisom!)

EPILOG:

KAZALJKE NA SATU PRIMICALE SU SE BROJCI PET, A DNEVNO JE SVJETLO POLAKO GASNULO. SUTRA ĆE SE LATITI NOVOG KOMADA ROMANA. OTIŠAO JE U KUHINJU, PRISTAVIO STOLIĆ S VODOM I SAMLJEO KAVU. POJEO JE NEKOLIKO KREKERA SA SIROM, NAKON TOGA JABUKU, A KAD JE VODA ZAKIPJELA, SKUHAO JE KAVU. DOK JE PIO KAVU IZ VELIKE ŠALICE, ZABAVLJAO SE RAZMIŠLJAJUĆI O SEKSU SA SVOJOM STARIJOM DJEVOJKOM.

(Ima i drugih dobrih stvari u životu osim pisanja, samo što ni jedan pisac u to ne vjeruje).

Advertisements