“Zabranjeno je sve što ne pridonosi vladajućoj eliti.” – Aleksandar Hut Kono predstavio drugu knjigu poezije “Padajući izbornik”

            Aleksandar Hut Kono, pjesnik, hispanist, anglist i japanolog već je svojom prvom knjigom pjesama Nabrajanja objavljenom 2013. u nakladi Hrvatskog društva pisaca privukao pozornost kritičara, a na, sinoć održanom predstavljanju njegove druge zbirke Padajući izbornik, što je nedavno objavljena u nkladi zaprešićke Frakture, razvidno je bilo koliko su dobro pjesme Aleksandra Huta Konoa primljene i kod publike. Velvet cafe bio je gotovo nedostatan za sve one koji su poželjeli čuti što o svojoj novoj zbirci pjesama, suvremenom društvu i mnogočemu drugome ima za reći pjesnik čije riječi privlače pozornost gotovo jednaku onoj što je na sebe skreće njegova osobnost.

            U razgovor Hut Konoa i Jadranke Pintarić publiku su uvele Marija Galić i Iva Kraljević interpretacijom pjesme Gledam da se ubijem i Ana Brnardić opisavši, u svom nadahnutom osvrtu, Padajući izbornik kao uzoran primjer pisanja prema savjetima mladim pjesnicima jer nekada valja pisati o stvarima koje se opažaju u svakodnevici, a Hut Kono pišući izvlači konce rukopisa izvlači iz svakodnevnog svog vremena, dajući mi poseban okus koji, potom, dijeli s čitateljima. Piše slobodnim stihom, umije zgusnui iskaz u jedan stih pjesme, suvereno klizi duljim naraativnim oblikom, piše pjesme u prozi, mikroeseje, pseudoznanstvene studije pjesme i pjesme monologe u kojima lirski junak nastupa u sasvim novom ruhu. Teme i motive gradi priroda, nehumana prostranstva i intimni zakuci, ljubav, glazba, poezija, prirodne i društvene znanosti. Svoje teme često tretira na calvinovski način, stvarajući alegorijske ili bajkovite cjeline, fiktivne istine kao alternative znanstvenoj ili egzaktnoj istini. Knjiga, kako je primjetila Brnardić, njeguje raznovrsnu i razvedenu vezu s glazbom, s jedne strane na sadržajnom planu, a s druge na formalnom uspostavom mnogobrojnih lirskih junaka što i ne čudi budući da, osim pjesama, Hut Kono piše i libreta za kazalište te je jedini hrvatski libretist čiji je libreto izveden u Covent Gardenu.

            London je, po riječima samog autora, razlog tolikom odmaku druge od prve zbirke jer London nudi mogućnost anonimnosti, omogućuje slobodu i drskost ubacivanja, primjerice, melankoličnih pjesama no odmah potom proturječi sam sebi tvrdeći kako je London, zapravo, samo izgovor jer sve su te promjene odavno bile u njemu, no preseljenje ih je samo potaknulo i ubrzalo. Prema Londonu gradi ambivalentan odnos, divi se mogućnostima koje on pruža, kulturnim programima, anonimnosti i odsutstvu svake prirode, no istodobno ga se i grozeći jer, dok Zagreb ostavlja mnogo mjesta imaginaciji, London je završen i kao takav pomalo budi strah. No, kad se negativno izražava o Londonu, Hut Kono to ponekad čini i iz pristojnosti jer, kaže, nema ništa gore od vulgarnog hvaljenja. Osim Londona, kroz Padajući se izbornik protežu putovanja, ali i teme poput samoubojstava, depresije, melankolije i problema što ih često susrećemo kao građanii suvremenih društava jer društvo je uvijek isto.

            Kao dobri građani, moramo biti i dobri potrošači, moramo konzumirati i moramo posjedovati najvažniju vrijednost u suvremenom društvu – mogućnost konvertibilnosti. Ta je vrijednost, smatra Hut Kono, jednako bitna kod bankarskih i inih institucija, ljudi kao i u kulturnoj industriji. Stoga se, kaže, inspirira Murakamijem koji rečenice na japanskom piše imajući u vidu njihov prijevod na engleski jezik, a svoje pjesme piše kako bi bio jasan, sažet i koncizan. U suvremenom društvu, gdje su melankolija i depresija najveći neprijatelji društvenog poretka i samim time strogo zabranjene, čitatelji, zaključuje Hut Kono, za drugo nemaju niti vremena.

Advertisements