“Obični ljudi podnose povijest kroz svakodnevne trenutke.” Rumunjska književnica Ioana Parvulescu u Zagrebu predstavila svoj prvi roman

            Rumunjska književnica, esejitica, kritičarka i sveučilišna profesorica Ioana Parvulescu predstavila je sinoć u zagrebačkom klubu Vinyl svoj prvi, ali zapravo treći roman Život počinje u petak što ga je za hrvatsko tržište u studenom prošle godine objavila nakladnička kuća Oceanmore. Kako je, u uvodnom obraćanju publici istaknuo urednik i pisac te moderator sinoćnjeg razgovora Neven Vulić, sinoć nije predstavljena nobelovka, ali ipak je njemu sučelice sjedila vrlo osobita i već nagrađivana autorica.

            Autorica nekoliko dokumentarističkih knjiga svoj je prvi roman napisala 2009. godine što je kod mnogih, pa i njenog prijatelja, rumunjskog književnika Mircea Cartarescua, izazvalo svojevrsni šok. No, kaže Parvulescu, tome baš i nije tako jer njezin je prvi roman, zapravo, treći. U doba komunizma napisala je dva romana koja tada nije mogla objaviti i oni su čekali u ladici pisaćeg stola. Politička se klima promijenila, ali promijenila se i ona kao autorica i u trenutku u kojem su romani mogli biti objavljeni više je nisu predstavljali, nisu joj se sviđali i stoga će kao njeno prvo djelo fikcije ostati zapisan upravo Život počinje u petak, roman koji se može čitati na dvije razine. Na prvoj, to je jednostavan tekst, detektivska priča s kriminalističkom potkom dok se na drugoj, koju je autorica usporedila sa zagrebačkim Gornjim gradom, bavi samim misterijem života. Tom strukturom dvaju katova što se isprepliću nastojala je spojiti metafizičke teme života i vremena, kakvima se i inače rado bavi, i strukturu kriminalističkog romana, među čitateljima omiljenog književnog žanra.

            Radnju romana Parvulescu je izmjestila iz sadašnjosti, smjestivši je u 1897. godinu. Morala je to biti neka godina oko 1900., najsjajnijeg razdoblja u povijesti čovječanstva. „Ono što me privuklo tom razdoblju hrabrost je tih ljudi, ono duhovno, ono što se usudi njihova mašta. Ljudi rođeni oko 1875. godine imali su hrabrosti zamisliti svijet drugačijim.“ Stvaranju same fabule romana prethodila su mnoga istraživanja i iščitavanja novina objavljivanih u tom razdoblju, praćenje događaja tog vremena iz dana u dan. Ipak, činila je to ne kako bi kopirala stvarnost već kako bi lakše prešla u taj svijet, da osvijesti neke svakodnevne trenutke tog vremena, nama danas nezamislive. Za roman o nekom prošlom vremenu potrebno je uložiti mnogo truda i vremena, nije ga moguće jednostavno napisati jer autor pritom riskira mnoge pogreške, a koliko je Ioana Parvulescu uspjela u svom putu u prošlost, svjedoči i podatak da niti rumunjski kritičari nisu posve sposobni razlučiti šo je u romanu stvarnost, a što fikcija.

            Zbog svega navedenog, kao i zbog realističnih, prijemčljivih likova s kojima se vrlo lako poistovjetiti čije je živote autorica duboko proživjela stvarajući knjigu, Život počinje u petak, nagrađen je 2013. godine Nagradom Europske unije za književnost koja je knjizi, prije svega, pružila mogućnost za prepoznavanjem izvan rumunjskih granica te je ona prevedena na ukupno deset jezika, a uskoro se očekuju i francuski i engleski prijevod. „Ja svakome odavde želim da dobije tu nagradu jer će mu pomoći da prijeđe granicu i bude preveden, a to je veliko zadovoljstvo i velika radost“, zaključila je Parvulescu.

            Na samom kraju, valja pohvaliti sve ustaljeniju praksu uključivanja prevoditelja u predstavljanje autorova književnog rada. U ovom slučaju, sinoć su, uz autoricu bili prisutni i prevoditelji, rumunjsko-hrvatski bračni par Luca-Ioan Frana i Ivana Olujić koja je u uvodu istaknula kako pred sobom nisu imali osobito težak prijevod već više tekst čija struktura čitatelja, pa tako i prevoditelja, vodi kroz sebe sama dok su se manje poteškoće javljale tek zbog razlika u prenašanju nekih osobitosti rumunjskog jezika. Prisutstvo prevoditelja omogućilo je autorici da se publici predstavi na materinskom, rumunjskom jeziku, a ne uvriježenim posredstvom engleskog jezika što je zasigurno još jedan oblik unapređivanja položaja materinske kulture, jezika i književnosti u svijetu.

Advertisements