“Autori i prevoditelji kreiraju jezik, bez njih društvo ne može ići naprijed” – Održan razgovor o francuskoj prijevodnoj književnosti

Ožujak je, već tradicionalno, mjesec frankofonije. Pa iako je ove godine naglasak u programu postavljen na frankofoni film, niti drugi sastavni elementi kulture nisu zaboravljeni. Tako je sinoć, u prostoru Medijateke Francuskog instituta održan Razgovor o francuskoj prijevodnoj književnosti što ga je moderirala prevoditeljica Ursula Burger Oesch, a o izazovima prevođenja, ali i opstanka tržišta knjige u kriznim vremenima raspravljali su pokretači i urednici izdavačkih kuća Branko Čegec (Meandarmedia), Gordana Farkaš Sfeci (Oceanmore) i Seid Serdarević (Fraktura).

            Hrvatska, za razliku od nekih susjednih zemalja, njeguje dugu tradiciju prevođenja s francuskog, kao i ostalih važnih svjetskih jezika. S francuskog se prevodilo još u devetnaestom stoljeću i na toj su prevoditeljskoj tradiciji, premda su se prevoditeljske škole mijenjale, odgojeni naraštaji novih, mladih prevoditelja. Upravo je ta tradicija, kao i dobra suradnja sa jezičnim katedrama Filozofskog fakulteta i jezičnim institutima ono što ulijeva povjerenje i olakšava posao urednicima pri odabiru prevoditelja. U svakoj se generaciji studenata krije bar jedan zaljubljenik u književnost dovoljno iracionalan da prihvati posao u sektoru knjige, iako posve svjestan da od posla vezanog uz sektor knjige neće imati odviše materijalne koristi. „No, knjiga vas inficira. Ona je, kako je jednom rekao Branko Čegec, najteža droga na svijetu, na koju se najopasnije navući i s koje se nikada ne možeš skinuti“, ustvrdio je Seid Serdarević.

            Iako su i sami već desetljećima uronjeni u sektor knjige, sinoćnjim govornicima onaj osnovni, književni entuzijazam ipak, čini se, ne popušta. Prve su knjige s francuskog preveli prije nešto više od deset godina, Meandarmedia započela je s Doživljajima mladog Don Juana Gulliaumea Apoolinairea, Oceanmore s kontroverznim naslovom 129,90 Frederica Beigbedera, a Fraktura s Mojom kućnom pomoćnicom Christiana Ostera i svaki je od troje nakladnika otad svoj izdavački opus obogatio desecima prijevoda s francuskog, a mnogi zanimljivi i vrijedni naslovi tek su u pripremi. No, kako je istaknuo Seid Serdarević, ne plasiraju oni jedini francuske autore pred hrvatsku čitateljsku publiku, mnoge su naslove objavili i u Katunariću, Nakladi Ljevak, Profilu, Vuković&Runjiću i mnogim drugima, napose Algoritmu u vrijeme biblioteka što su ih uređivali Zlatko Crnković i Andrea Zlatar, urednici čijem se književnom sudu itekako moglo vjerovati. „Imam osjećaj kako je francuska književnost poprilično prisutna na našem tržištu, u našim prijevodima. Francuska književnost je jedno nepregledno more knjiga, odličnih autora i odličnih naslova.“, zaključio je Serdarević

            Urednici uspijevaju pred čitateljsku publiku postaviti presjek onog najboljeg, no to nije uvijek i jednostavan posao. Bitni su, stoga, kontakti sa stranim kućama i agentima, a prate se i časopisi, oslanja se na preporuke pouzdanika, objavljuju se već poznati, provjereni autori, a katkad se i otkrije novog, nepoznatog, a obećavajućeg pisca. Premda su i one izrazito važne pri odabiru, književne nagrade ne utječu na tržišni uspjeh objavljenih knjiga. Pouzdati se može jedino u prodaju autora nagrađenih Nobelovom i Man Booker nagradom, dok ostale svjetske i domaće književne nagrade ne nailaze na odjek kod hrvatske čitateljske publike. Man Booker posebno je važan u svjetlu rasprave o položaju prevoditelja jer ta se nagrada, u kategoriji za najbolji prijevod na engleski jezik, ove godine po prvi put dodjeljuje i prevoditelju čime se otvara pitanje važnosti prevoditelja. Je li prevoditelj ujedno i suautor teksta na kojem radi? Dobar prevoditelj svakako jest i kao takav je od neprocjenjive vrijednosti i na veliku pomoć uredniku čije su intervencije, nakon dobro obavljena prevoditeljskog posla, svedene na najmanju moguću mjeru. „Sretni smo što imamo dobre prevoditelje sa svih važnih svjetskih jezika i što se, na jezičnim katedrama, neprekidno stvaraju novi prevoditelji te nema generacijskih stanki“, kazao je Serdarević dok je Gordana Farkaš Sfeci ustvrdila kako su i izdavači, u doba izdavačkog uzleta, neprekidnim opskrbljivanjem prevoditelja novim prijevodima, pomogli da se stvore prevoditelji od formata. Sustavnim su prevođenjem prevoditelji bili motivirani na neprestano ulaganje u sebe, a izdavači su, zauzvrat, imali povjerenje u njih i neprekidno ih motivirali te je i taj korektan uzajamni odnos jedan od razloga što danas imamo po nekoliko vrhunskih prevoditelja sa svakog svjetskog jezika.

            No zlatna su vremena hrvatskog izdavaštva, složili su se svi okupljeni, danas iza nas te se u doba izdavačke krize susrećemo s brojnim problemima poput nedostatka književne kritike, nepostojanjem mjesta za ozbiljno plasiranje knjiga i njihova nedostupnost široj čitateljskoj publici te nedostatak financijskih sredstava, zbog čega su se brojni vrsni prevoditelji okrenuli poslovima na televiziji ili u europskim institucijama.

            I što onda učiniti s izdavaštvom i kulturom općenito? Bi li država trebala iznaći mehanizme za sustavno ulaganje u kulturu i njeno očuvanje ili je rješenje kulturu prepustiti tržištu i što će se dogoditi učini li društvo tako? Hoće li se tada objavljivati samo komercijalni naslovi čija će isplativost biti unaprijed zajamčena i hoće li pojava nekog kvalitetnijeg autora biti tek slučajnost, usputna i nikako namjerna posljedica hiperprodukcije tržišnih uspješnica? Hrvatski jezik spada u male jezike, a govoreći o opstanku tih malih jezika nije moguće razdjeliti važnost domaćih autora od onih prevedenih. Autori, zaključak je svih govornika, kreiraju jezik, pomažu u njegovu napredovanju i to je kulturno blago, vrijednost bez koje društvo ne može ići naprijed.

Advertisements