Mali prozor kao roman što se čita prvenstveno zbog čitateljskog užitka, a ne žanrovske pripadnosti

Zastrašivanja, premlaćivanja pa i ubojstva novinara nisu, nažalost, neuobičajena pojava u tranzicijskim, u korupciju ogrezlim, društvima. U takvim se društvima za istinu plaća najviša cijena, a strah tjera naprijed i koči u jednakoj mjeri. Mediji deklarativno negoduju, ispisuju se feljtončići o slobodi govora i o represiji nad novinskim institucijama, javnost već pomalo rezignirano sliježe ramenima, a policija se spram tih ubojstava odnosi jednako kao i prema ubojstvima onih čije kriminalne aktivnosti ti novinari istražuju; naručitelj se maglovito nazire, izvršitelj nikada neće biti uhvaćen, istraga stoji otvorena, ali tapka u mjestu.

            Kažu da se najvažnije stvari u čovjekovu životu događaju iza njegovih leđa, skrivene od njegova pogleda. Rađa se i umire potpuno nesvjestan svoje prisutnosti u tim trenucima, a i mnogi se događaji između odvijaju bez njega, a opet ga snažno obilježe.  Tako je i sveučilišnog profesora Muharema, pri povratku s gotovo pa robinzonskog ljetovanja na Hvaru, u Mostaru zatekla vijest o ubojstvu što već danima uznemirava Sarajevo, a sada je, duboko i do srži, bez zadrške, potresla i njega. Njegov je najbolji prijatelj, beskompromisni novinar Denis Duraković ubijen u, kako se čini, klasičnoj sačekuši u trenu dok je Muharem uživao u suncu, moru i potpunoj vlastitoj nedostupnosti svijetu. Kao novinar čiji su tekstovi često i poprilično oštro pogađali u metu, Denis je stekao mnoge neprijatelje te je policija i ovaj put potpuno nemoćna pred tragovima što redom završavaju u slijepoj ulici, no Muharem, gonjen osjećajem krivnje, dužnosti pa i željom za zadovoljavanjem pravde, pokreće vlastitu, malu, usputnu i neslužbenu istragu čiji će mu rezultat donijeti istinu, ali ne i osjećaj mira, zadovoljstva ili ispunjenja ranije postavljenih ciljeva.

            Iako ispleten oko kriminalističke potke, roman Mali prozor (Fraktura, 2016.)  bosanskohercegovačkog književnika, prevoditelja i novinara  Muharema Bazdulja mnogo je više od običnog trilera. Ili je, možda, Mali prozor upravo ukoričenje definicije izravnog, kvalitetnog i drsko napisanog trilera, teksta koji, umjesto na istražiteljskim metodama, priču gradi na ozračju, crpeći mirise, stanja i raspoloženja iz svoje okoline u koju uvodi čitatelja tako da se i on osjeća kao stanovnik tog Sarajeva sa prijelaza stoljeća, Sarajeva čije su poslijeratne boli, čini se, ponekad i snažnije od onih ratnih, Sarajeva čije društvo želi naprijed, ali koče ga aveti prošlosti utjelovljene u najboljima i najbogatijima  među Bošnjacima, Sarajeva koje stoji kao metafora za svaku od metropola sadašnjih država bivše države.

            Osim kao izvrstan pisac, Bazdulj u Malom prozoru nastupa i kao vrhunski opsjenar i tek će pažljiviji čitatelj, osobnim zabilješkama i privatnim digresijama unatoč, zapaziti početnu godinu na Durakovićevu nadgrobnom spomeniku i shvatiti kako je riječ o literarnoj fikciji, a ne romansiranom pogledu na neku stvarnu, nedavno proživljenu traumu, u što ga autor do posljednje stranice pokušava uvjeriti. Bazdulj je uvjerljiv i kada gradi svoje likove, prema čijim se pričama odnosi kao najpažljiviji otac, ističući mahom njihove negativne strane, no nikako ih ne osuđujući, na njih gleda tek uz dozu blagog prijekora, izazivajući i u čitatelja osjećaj da iza toga postoji još nešto, ono što ih omekšava i čini likovima vrijednim čitateljske pažnje. Posebno se to, naravno, odnosi na profesora Muharema, osamljenika i osobenjaka, čovjeka rastrganog između osjećaja dužnosti i nevjerojatne želje, muškarca čija odanost najboljem prijatelju ne prestaje njegovim odlaskom, no biva opasno ugrožena naletima tjelesnosti i posvećenog predavača čije su filmske i književne reference unutar teksta dodatna poslastica za sve ljubitelje punokrvnog romana.

            Mali je prozor bio Denisov naziv za entrefilet, manji, posebnim naslovom odijeljen članak unutar velikog članka, okvir u koji je smještao ono najvažnije i najubojitije u svojim tekstovima. Mali je prozor ono što je, na ovaj ili onaj način, naposljetku ubilo Denisa Durakovića i donijelo spoznaju i duševi nemir profesoru Muharemu. No na 160 stranica Mali je prozor također i tekst unutar teksta, literarna poslastica, noir u punom smislu te riječi, dramatična priča i studija oproštaja, završna točka jednog cjeloživotnog prijateljstva. Baš kao što, objašnjavajući pred studentima važnost Austerova opusa za moderni roman, profesor Muharem povlači paralelu s važnošću Cervantesa za viteški roman, tako se i za Mali prozor može reći da je vrijedan doprinos balkanskoj književnosti, roman što se čita primarno zbog čitateljskog užitka, a ne pripadnosti žanru.

Advertisements