Dječak iz sjene smio je činiti što je htio

Kada nestane član obitelji, oni što ostaju prestanu živjeti. Obavijeni neprozirnim plaštom tragedije, oni preživljavaju, ali u nadolazećim danima ne pronalaze zadovoljstvo, smirenje pa ni utjehu. Na njihove se živote nadvija sjena te nestale osobe i njena prisutnost u odsutstvu postaje kudikamo snažnija no dok je bila sveprisutan dio njihove životne svakodnevice. Za obitelj, nestanak ima razorniji učinak od smrti. Jer, dok smrt označava kraj, nestanak je tek početak. Boli, patnje, propitivanja, okrivljavanja i traganja. Potrage čiji kraj, nerijetko, i ne dožive. Potrage što kao obiteljsko naslijeđe ostaje budućim naraštajima.

            Uz krvarenje iz nosa, švedska bogataška obitelj Klingberg posljednjih četrdesetak godina s koljena na koljeno prenosi i breme nestanka sedmogodišnjeg Kristoffera, od obitelji odvedenog na peronu švedske podzemne željeznice, pred očima njegovu ocu i, tada trogodišnjem, bratu Joelu. Kako i sav novac ovog svijeta ostaje nemoćan pred veličinom i snagom ljudske tragedije, Kristofferu se Klingbergovi nisu primakli ni nakon okončanja brojnih privatnih istraga baš kao što se dječakovi roditelji ni za milimeter nisu približili toliko im potrebnoj utjesi ni u trenucima najsnažnijeg alkoholnog delirija. A Joel? Dječak je, čini se, unatoč tragediji izrastao u prisebnog momka i danas živi kao sretan muškarac, s prekrasnom ženom kraj sebe i obećavajućom karijerom pred sobom. Čini se tako sve dok, jednog dana, ne nestane i Joel, a njegova prekrasna žena Angela u pomoć poziva njegova nekadašnjeg kolegu iz studentskih dana, Dannyja Katza, jedinog čovjeka kojemu je Joel ikada vjerovao. Osim što se Danny ni uz sav napor ne može prisjetiti čime je to zaslužio toliko Klingbergovo povjerenje. To i nije čudno uzevši u obzir Dannyjevu tegobnu prošlost opterećenu ovisnostima i zločinom za koji niti tridesetak godina kasnije nije siguran je li ga počinio. Siguran će ipak biti u svoju nevinost kada, vjerojatno isti počinitelj, koristeći jednak modus operandi, ubije prelijepu Klingbergovu suprugu i Dannyja tako učini glavnom nagradom u krvavom lovu čiji je početak negdje daleko u prošlosti, a kraj mu se ni ne naslućuje.

            Neizdrživo je živjeti u nečijoj sjeni, a pogubno ne znati čija se to sjena nad tebe nadvila. U Dječaku u sjeni nije posve jasno tko je taj dječak koji je uspio ostati u sjeni, skriven od pogleda; je li to davno nestali brat Kristoffer ili preostali sin i unuk Joel čiju su sreću, umjesto pažnjom i posvećenim mu vremenom, roditelji i obitelj kupovali novcem i svim onim udobnostima što ih posjedovanje nevjerojatnih količina istog donosi. Je li se sjena nestalog dječaka toliko snažno nadvila nad preostalu obitelj da je svojom tamom uspjela od pogleda sakriti i mlađeg dječaka, učiniti ga nevidljivim iako prisutnim? I je li dječak obavijen tamom, svom bogatstvu unatoč, imao makar i najmanju mogućnost izrasti u ono što bismo nazvali sretnim čovjekom? Imao je novac, karijeru i lijepu ženu, ali za sreću je, ipak, čini se potrebno više.

            A više će vam, posegnete li za ovim trilerom, dati njegova slojevita priča. Naime, premda je poklonicima žanra (bio) u određenoj mjeri nepoznat, Carl Johan Vallgren renomirani je i višestruko nagrađivani švedski autor čija je proza najčešće migoljila među žanrovima, ne dopuštajući se podvesti pod njihove granice. Ta se proza odlikovala snažno izgrađenim likovima, vješto izgrađenim pričama i tečnim, kvalitetnim pripovijedanjem. A sve je od navedenog Vallgren uspio ponijeti sa sobom i čitatelju prenijeti na svom prvom izletu u žanrovske vode. Stvorivši snažnog anti-junaka Dannyja Katza čija se prošlost nazire, ali ne i posve otkriva, osigurao je čitateljevu pažnju kroz cijeli, budući, serijal, a uplivom magijskih i nadnaravnih elemenata razbio je jednodimenzionalnost i predvidljivost uvijek rado čitane, ali zapravo odavno pročitane strukture kriminalističkog romana i trilera.

            To je nadnaravno Vallgren iskoristio i kako bi poslao vrlo jasnu poruku. Na svijetu možda ne postoji poetska, a ni božanska pravda, bar ne na način na koji o njima najčešće razmišljamo, ali postoji ono što svaki pojedinac nosi u sebi. Možemo to nazvati moralom, osjećajem za ispravno ili strahom. I to nešto od čega se strahuje ne mora biti stvarno, važno je samo da prestrašeni u to nešto vjeruju. I u tom smo strahu, tako osobnom, u konačnici svi jednaki. U maniri pravog svjetlonoše, Vallgren čitatelju, pod Luciferovom krinkom poručuje kako pakao ne postoji. Jer pakao je u svakom od nas.

Advertisements