“Bitno je da progovori mali čovjek” – Christos Ikonomou u Rijeci

            Čitam. Putujem. Pripadam moto je V.B.Z.ove biblioteke Europom u 30 knjiga kojom ova zagrebačka nakladnička kuća želi proširiti hrvatske čitateljske vidike i omogućiti hrvatskom čitatelju da, kroz prijevodnu književnost, upozna i djela izvanrednih suvremenih pisaca malih europskih književnosti prevedenih s malih europskih jezika, a posredstvom književnosti i male europske kulture, ponekad sadržajno bogatije od onih velikih i sveprisutnih.

            Kako je Rijeka nedavno proglašena Europskom prijestolnicom kulture za 2020. godinu, posve je prirodno što se novi naslovi iz europske bibliotteke već drugu godinu zaredom predstavljaju upravo na riječkom sajmu knjiga i festivalu autora vRisak. Prvi od autora što će ove godine u sklopu programa posjetiti Rijeku mladi je grčki pisac, novinar i prevoditelj Christos Ikonomou, jedan od najznačajnijih grčkih suvremenih pisaca mlađe generacije, vrstan pripovjedač čije su 3 zbirke priča Žena na tračnicama, Sve dobro donijet će more i u Rijeci predstavljena Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš izvrsno prihvaćene u Ikonomouovoj domovini, a posljednja je usto i dobitnica prestižne grčke Državne nagrade za književnost i jedna od najpopularnijih grčkih knjiga u svijetu.

            Autor je, u razgovoru s urednicom Koraljkom Penavin uz prijevod Koraljke Crnković, istaknuo koliku važnost za njega ima postojanje nade. Naime, u 16 kratkih priča Ikonomou prikazuje svu čemernost svakodnevnog života Grka u zenitu najveće gospodarske krize što ju je ta zemlja ikad osjetila. Njegovi su likovi mahom nezaposleni, dugovima opterećeni mladi ljudi i članovi njihovih obitelji no ti se likovi ipak nadaju promjenama. To se nadanje poklapa s autorovim uvjerenjima jer za njega, kazao je, nisu bitni optimizam ili pesimizam jer to su pojmovi koji se lako mijenjaju. Njemu je najvažnija nada „Nada nema veze s optimizmom, ona je nešto puno jače, tiče se svih nas i za mene je najvažnije da smo mi ti koji stvaraju nadu. Nada se ne nalazi daleko,  u svakom je našem djelu i mi je stvaramo svakog dana. „ U Grčkoj su mnogi izgubili nadu te im on, kroz književnost, želi poručiti kako ne treba očekivati novog Spasitelja već oni trebaju biti ti koji će pokušati nešto napraviti, makar i najmanji korak. Premda je radnju zbirke smjestio u Pirej, grad u kojem autor živi i samim ga time najbolje poznaje, njena je poruka univerzalna i može se primijeniti na svakog stanovnika svake države opterećene nekim oblikom krize, a Ikonomou ističe kako svoje grčko porijeklo, nacionalnost i jezik promatra isključivo kao zidine nad koje se želi uzdići, vidjeti čitav svijet i dodirnuti svakog čovjeka ma gdje se on nalazio.

            Kada piše, zanimaju ga ljudi, njihova bol, trud, napor, sve ono što čine da bi preživjeli i izašli iz teškoća. To je ono što svojom književnošću želi postići jer za njega je pisanje način da pobijedi život, a ne smrt i, vrlo idealistički, Ikonomou je jedan od rijetkih autora koji na pitanje svoje urednice o književnosti kao o pokretaču promjena u svijetu ne odmahuje rukom već kaže kako književnost može učiniti mnogo. „Svaka knjiga može promijeniti svijet jer može promijeniti ljude. Svaki put kad u jednoj knjizi opisujemo svijet, on se mijenja pa makar i za malo. Svi govorimo da moramo promijeniti svijet, ali najvažnije je u trenutku kada čitamo ili pišemo pokušati promijeniti ono nešto u sebi. Najvažnije je da počnemo od sebe samih i promijenimo onaj mikrokozmos oko sebe.“

            Zbog svega toga Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš osim kod domaće, nailazi na dobar prijem i kod međunarodne publike. Tako je hrvatsko izdanje, uz engleskom, njemačko, francusko, španjolsko i talijansko, šesto po redu, a u pripremi su i neki novi prijevodi. Za dobar je prijem, smatra autor, najzaslužnije njegovo bavljenje malim čovjekom „Najvažnije je zapravo što su sada ovi obespravljeni i siromašni ljudi o kojima ja pišem dobili svoje mjesto u književnosti, u svijetu, progovorili su. Mislim da je najvažnije da progovore upravo ti ljudi koji do sada nisu imali nikakva prava, bilo da su Grci, Hrvati ili Amerikanci, bitno je da progovori mali čovjek.“

Advertisements