Rane

Odnos roditelja i djece. Susret dvaju sasvim različitih genetskih kodova čijim se spajanjem, jednostavnom jednadžbom, dobiva onaj treći. Poseban, neovisan, svoj i drugačiji. A opet tako sličan i blizak kodovima iz kojih je nastao. Ponekad se, najčešće u najosjetljivijem adolescentnom razdoblju, u potrazi za samim sobom, nositelj proizvedenog koda svim silama trudi pokazati i održati svoju različitost, doživljavajući pritom svaku karakternu ili pojavnu sličnost s roditeljima kao najgori zamislivi nedostatak. Takav je stav većinom pogrešan, a osvijestiti njegovu neispravnost i apsurdnost za većinu mladih ljudi znači i otvoriti novo razdoblje u procesu odrastanja. Osim kad se povezanost s roditeljima, ili bar jednim od njih, doista pretvara u najgoru moguću kaznu.

            Will Trent, specijalni agent Istražnog ureda države Georgia, o svojim roditeljima ne zna mnogo. Zapravo, sve što zna stane u plavi fascikl obilježen rednim brojem pod kojim je zavedena istraga o ubojstvu njegove majke. Na pisaćoj mašini natipkane, u fascikl pohranjene i od starosti požutjele stranice čuvaju priču o majci koju nikada nije upoznao i ocu čijeg se postojanja grozi. Amanda Wagner, Willova šefica u GBI-ju, odrastajući se pak susrela sa posve različitim nizom problema. U formativnim godinama izgubila je majku, a njena odluka da, nekoliko godina kasnije, krene očevim stopama nije u policijskom naredniku Dukeu Wagneru izazvala pretjerano oduševljenje. Naprotiv, taj je zakleti tradicionalist uložio svu svoju snagu ne bi li kćeri pokazao koliko je, kao žena, drugačija i kako je malo prostora za nju i njoj slične u muškom svijetu kakav je, sredinom sedamdesetih, onaj policijski i bio.

            Upravo oko tih tišina i praznina, prešućenih riječi i potisnutih misli te nikada započetih ili napola dovršenih odnosa Karin Slaughter gradi priču šestog dijela atlantskog serijala. Iako je i u prethodnih pet postupno i veoma odmjereno raslojavala privatne živote svojih junaka, autorica je Ranama odlučila popuniti pukotine u njihovim pričama. Jer te bi pukotine i zjapeće praznine mogle dovesti do njihova potpunog raspadanja. Rane su stoga ispletene od čvrsto satkanih niti prošlosti i sadašnjosti povezanih naizgled jednostavnim bodom. Mlada je djevojka, vrlo slična jednoj drugoj djevojci, od svoje mladosti otrgnuta jednako kao što je ta druga djevojka bila tridesetak godina ranije. I to baš u trenutku kada se počinitelj ranijeg zločina našao na uvjetnoj slobodi. Kako bi povezala konce i ispričala priču u svoj punini njenog užasa, autorica vrlo spretno vozi slalom između davne 1975. godine kada mlada Mandy i njena partnerica Evelyn Mitchell tvrdoglavo pokušavaju pronaći mjesto za sebe u svijetu čija im se vrata neprekidno zatvaraju pred nosom i sadašnjosti koja donosi rasplet dugo skrivane i uznemirujuće tužne priče o posljedicama što ih jedna opterećujuća priča može imati za onoga tko tu priču čak niti ne drži svojom vlastitom.

            Ipak, Rane nisu samo vrlo složena drama čija je priča, sastavljena od niza nesretno ulančanih osobnih tragedija, povezana jednostavnim kriminalističkim zapletom. Iako je Karin Slaughter ovim romanom zalelujala na granicama žanra, kriminalistička se potka rastvara i otkriva svu odvratnost licemjerja, pohlepe i zločina kako se priča primiče kraju i upravo je to ono što će čitatelja držati u krajnjoj napetosti do posljednjeg poglavlja u knjizi u kojoj je svaka od četiristotinjak stranica obilježeno borbom. Borbom za ženska prava u vrijeme kada je ta borba imala itekakvog smisla, borbom za neovisnost; kćeri od oca, supruge od supruga, crnih od bijelih, stvarnosti od sablasti, sadašnjosti od prošlosti. Borbom za pravo na posjedovanje vlastitog ja, sasvim neovisnog od svih u njega utkanih kodova i inatljivo čvrstog svim društvenim preprekama unatoč. Borbom za istinu čak i kada je istina ono što lomi najčvršći materijal.

            Zaslijepljenom, svojim debitantskim romanom, Slaughter je čitatelje navukla na beskompromisnu brutalnost i živopisne, gotovo filmične opise iste, a Dubokim padom, prethodnikom Rana, te je čitatelje uvela u svijet mračnih tajni iz prošlosti svojih junaka. Njihovim spajanjem stvorila je tekst od kojeg će se pogledi odvraćati kako zbog stvarne, gotovo opipljive jezivosti počinjenih zvjerstava tako i zbog iskonski zlog, u čovjeku dobro skrivenog, a neizrecivog. Naposljetku, valja se osvrnuti na odabir naslova. Unatoč i u potpunom neskladu s manjkavim i dvojbenim odabirom riječi u samom tekstu, Rane su kao naslov mnogo bolje pogođene čak i od originalnog Criminala. Jer upravo su rane one u koje ovaj tekst zadire. Unutarnje i vanjske, duboke, otvorene, zjapeće, iskrzanih, nepravilnih rubova. One koje ne zacjeljuju i iz čijih dubokih praznina i na najmanji dodir poteče krv. Bombshell crvena.

Advertisements