Knjižnica koja je sve što vještice zahtijevaju od nje da bude slavi 414. rođendan

Miris knjižnice uvijek mi podigne raspoloženje; ta posebna mješavina starog kamena, crvotočine, prašine i starinskog papira“ Ovu bismo izjavu mogli pripisati svakom od milijardi svjetskih knjigofila i bili bismo u pravu. Svatko bi je od nas mogao iskoristiti pri dočaravanju one posebne atmosfere i osjećaja što ga knjižnica u nama budi i ona bi pristajala gotovo svakoj knjižničnoj zgradi ovog svijeta. No, tu je misao Deborah Harkness zapisala kako bi čitatelju dočarala jednostavnu i jedinstvenu, zapanjujuću ljepotu i snažan, pozitivan osjećaj što ga u njoj, ili u njenoj glavnoj junakinji Diani Bishop, budi Bodleiana.

bodleiana-citaonica

Mala knjiga može čuvati veliku tajnu. Doista može. Ponekad tako veliku i nedokučivu da je njenu otkrivanju potrebno posvetiti cijelu trilogiju. Baš kao što je učinila Deborah Harkness, sveučilišna profesorica s poviješću kao vječnim i neiscrpnim nadahnućem. Harkness je, naime, pišući svoju doktorsku disertaciju referentnom knjižničaru za masivnim, orahovim stolom u bodleianskoj knjižnici predala zadužnicu ispunjenu jednom rječju i trima slovima. Ashmole 782. No zadužnica se vratila, u kutu je sitnim, knjižničarevim rukopisom pisalom kako dokument nedostaje u zbirci i to je bilo dovoljno da u povjesničarki probudi spisateljicu. Nestali je rukopis širom otvorio vrata njene mašte. Najbolje knjige, poznato je, nastaju kad književnost ispuni pukotine u povijesti.

Tajna što je krije Ashmole 782 zacijelo je izuzetna jer autorici je, za njeno raspisivanje, bila potrebna cijela All Souls trilogija čiji prvi dio Otkrivanje vještica započinje unutar zidova i između polica Bodleiane, glavne znanstvene knjižnice oksfordskog sveučilišta utemeljene 8. studenog 1602. godine što je čini jednom od najstarijih knjižnica u Europi. Tijekom stoljeća njena postojanja, na Bodleianinim je policama siguran dom pronašlo više od dvanaest milijuna knjiga, časopisa, rukopisa, a u novije vrijeme i ostalih jedinica knjižnične građe. Ne čudi stoga što se, unatoč zabrani iznošenja knjižnične građe iz prostora knjižnice, sitan alkemijski rukopis kakav je Ashmole dade zametnuti u tom beskrajnom knjiškom prostranstvu.

thomas-bodley-osnivc-bodleiane

Knjižnicu, koja se danas sastoji od pet zgrada, utemeljio je na današnji dan 1602. godine sir Thomas Bodley, engleski diplomat i znanstvenik. Oksfordsko je sveučilište, ipak, bitno starije od tog datuma i posve je nevjerojatno da do početka sedamnaestog stoljeća takva riznica znanja nije u sebi sadržavala i vlastito pojilište. Nevjerojatno i posve nemoguće. Bodleiana kakvu danas poznaju oksfordski studenti postoji posljednjih 415 godina, no sve su sastavnice sveučilišta i ranije unutar svojih zidina sakupljale, njegovale i stalno nadopunjavale vlastite zbirke presudne za znanstveni napredak.

Oporukom Thomasa Cobhama, worchesterskog biskupa, sveučilištu je ostavljena mala zgrada uz sveučilišnu crkvu Djevice Marije. U toj su se zgradi nalazile zatočene knjige, lancima vezane jedna za drugu i potom za police kako bi se spriječilo njihovo otuđenje. Kada je, između 1435. i 1437. godine brat engleskog kralja, Humphrey, vojvoda od Gloucestera knjižnici darovao velik broj rukopisa iz vlastite zbirke, mali je prostor postao nedostatan i sva je građa premještena u nove, veće prostorije u zgradi Divinity Collegea.

Problemi s prostorom i nezadovoljavajućim smještajem knjižnične građe s kojima i mi danas muku mučimo, nisu bili nepoznati niti osnivaču jedne od najvećih knjižnica na svijetu. Poput Humphreya, i Bodley je knjižnici sveučilišta pod čijim je okriljem i sam stekao vrijedna znanja poželio darovati dio svoje zbirke. Zbog nedostatka prostora darovao joj je i mnogo više. Ustrajnim pisanjem svim višim instancama, uspio je osigurati bolju i prikladniju zgradu za čuvanje takvog blaga. Onu istu u kojoj se građa čuva i danas.

bodleian-library-pic

A među dvanaest milijuna primjeraka kriju se zaista neprocjenjivi dragulji poput Gutenbergove Biblije, Shakespearovih rukopisa, Magna Carte i pisama pjesnika Percyja Bysheea Shelleya. Zanimljiv je i podatak kako je jedan od pjesnikovih eseja, vjerovalo se, zagubljen u knjižnici davne 1811. godine, no 2006. je pronađen u jednoj privatnoj zbirci i sad već deset godina ponovno obitava hrbat uz hrbat ostalim sastavnicama Shelleyeve zbirke. Kako bi se takve krađe u budućnosti bar pokušale spriječiti, svi članovi knjižnice pri upisu polažu zakletvu kojom su, nekoć izrečenom rječju, a danas svojim potpisom, jamčili očuvanje dobrog ugleda knjižnice i općeg stanja u njoj pohranjenih dokumenata.

Svi misle da je knjižnica samo zgrada, ali nije tako. Knjižnica je sve ono što vještice zahtijevaju od nje da bude. I sve ono što bi od nje mogli očekivati zaljubljenici u miris starih knjiga i dodir nekih prošlih vremena.

 

Advertisements