Boreći se protiv straha, svakodnevno rastemo – Nives Madunić Barišić predstavila novu knjigu

Je li mrak strah ili je strah mrak, očito je pitanje koje pobuđuje interes mnogih čitatelja, napose onih najmanjih. Posebice ako je suditi po brojnoj publici na sinoćnjem predstavljanju knjige Mrak ili strah poznate dramaturginje i spisateljice Nives Madunić Barišić. Premda je prostor u zagrebačkom Megastoreu dosad ugostio i neke međunarodno priznate, pa čak i planetarno popularne autore i autorice, mali su ga Melkiorovi obožavatelji ispunili do posljednjeg mjesta. Tražila se čak i stolica više.

Svima koji su se s neobičnim terijerom, psom istražiteljem već upoznali, zanimanje što ga je treća knjiga u serijalu pobudila samo je po sebi razumljivo. Kako je i sama autorica u razgovoru sa Sašom Bunetom istaknula, Melkior nije savršen. Dapače, prepun je mana, stalno nešto gunđa i sam sebi prigovara. To nipošto ne umanjuje njegove detektivske sposobnosti. Melkior je, jednostavno, lik iz života „Melkior ne može biti nedodirljivi junak, on mora biti iz života, sličan djeci i svima nama. On pronalazi hrabrost sam u sebi, pobjeđuje strahove i probleme, čak i samog sebe i na tom putu neprestano raste, ali je i prepun mana. Kao i svi mi“, zaključila je autorica. Melkior je, prema mišljenju književne kritičarke Dubravke Težak, među svojom čitateljskom publikom popularan i zbog svoje vrste. Uobičajeno je, naime, da u dječjim detektivskim romanima slučajeve razrješuje pojedinac ili skupina djece, no Melkior je pas. Iako ga je autorica takvim učinila kako bi, s jedne strane, izbjegla pokušaje bliskih joj ljudi da se u knjizi i likovima prepoznaju, tim je potezom, smatra Težak, umnogome pridonijela njegovoj popularnosti.

Dječji krimić, dakle, nije rijetkost u korpusu dječje književnosti. No Nives Madunić Barišić se, kazala je Dubravka Težak, ističe svojom sposobnošću stvaranja dramskih situacija, napetih i zanimljivih što ih djea uvijek s nestrpljenjem iščitavaju ne bi li i sama pokušala riješiti problem paralelno s glavnim likom. Jednako izravno kao što ulazi u radnju krimića, autorica se suočava i s mnogim suvremenim problemima; u prvoj je knjizi ispod zanimljive fabule sakrila problem smrti i načine nošenja s gubitkom, u drugoj se bavila različitošću, a u trećoj je došao red na strah. Strah što ga Merlin osjeća pred svojom obitelji, ali i strah što ga potpuno obuzima ukaže li se i najmanja potreba za zavirivanjem u ispodkrevetni svijet. Razumljivo, kaže autorica, jer svi se nečeg bojimo, neustrašiv čovjek ne postoji, bitno je samo ne prepustiti se, ne dopustiti strahu da nas savlada, već se s njime nositi i, korak po korak, svakodnevno ga pobijeđivati kako bismo, sa svakom novom pobjedom, i mi malo narasli.

Straha za Melkiorove male obožavatelje ipak nema. Ne sjeća se, naime, kako je sve počelo s Mrakom ili strahom jer već razmišlja o novoj, četvrtoj knjizi pustolovina najpoznatijeg detektiva među psima. Nadajmo se stoga kako će je dlanovi uskoro ponovno zasvrbjeti, a tipkovnica će, kao sama od sebe, ispisati novu priču o jednoj psove neobičnoj, Životinjskoj Istražiteljskoj Službi.

Advertisements